U Hrvatskoj se na godinu rodi do 1600 djece s klempavim uškama i napravi se do 800 operacija, no kako izgleda zahvat, je li riječ o estetskom hiru roditelja ili zaštititi djeteta od vršnjačkog nasilja te kada se operacija može izbjeći, objasnio je dr. Ante Sučić, specijalist otorinolaringologije i subspecijalist za glavu i vrat estetske kirurgije.
Uši i nos jedini su dijelovi tijela koji zbog gravitacije i starenja kože tijekom života mijenjaju oblik. I dok se korekcije nosa preporučuje raditi tek nakon punoljetnosti, klempave uši (otoplastika) rješavaju se već u ranoj dobi. Ova urođena estetska deformacija glave i vrata jedna je od najčešćih. Naime, klempavošću se smatra samo ako je udaljenost između ruba uške i glave veća od dva centimetra. U pravilu zahvaća oba uha i javlja se podjednako kod oba spola. Ovaj rutinski zahvat radi se još od 1881. godine, a u Hrvatskoj od 1921. kada je osnovana prva specijalizirana klinika za bolesti uha, nosa i grla (ORL) te maksilofacijalnu kirurgiju u Zagrebu.
Nakon Drugog svjetskog rata otoplastika postaje standardni zahvat u većim hrvatskim bolnicama – KBC Zagreb, KBC Sestre milosrdnice, a potom u Osijeku, Rijeci i Splitu. Na svjetskoj razini s ovim problemom suočava se pet posto populacije dok se u Hrvatskoj na godinu rodi između 1300 i 1600 djece s klempavim uškama i izvede se oko 800 operacija. Kada se operacija može izbjeći, koliko traje oporavak i zašto se zahvat radi do 7. godine života, objasnio je dr. Ante Sučić, specijalist otorinolaringologije i subspecijalist za glavu i vrat estetske kirurgije.
– Klempave uške mogu biti nasljedne, ali dijete ih može imati čak i ako ih roditelji nemaju. Reljef ušne školjke djelomično je nasljedan, a odgovorna može biti genetika, koja preskače generacije tako da se može naslijediti od bake, djeda ili drugih predaka – objašnjava dr. Ante Sučić.
ZAŠTO SE ZAHVAT RADI DO POLASKA U ŠKOLU
Uši su organ, koji se trajno formira tijekom djetinjstva. No jesu li baš svi s klempavim uškama kandidati za operaciju? Zato je bitno razlikovati klasičnu klempavost (kada je reljef uške dobro razvijen i dovoljno udaljen od glave stoga uši u konačnici ne moraju biti klempave) i deformacije poput ‘cup ear’ ili ‘kripototija’, koje su vidljive pri rođenju i rješavaju se isključivo operacijom. Iako ljudsko tijelo raste do ranih dvadesetih, kod ušiju je situacija drugačija. Do 6. godine života uho dosegne do 90 % svoje veličine. Zbog toga se ponekad može činiti da djeca izgledaju preklempavo jer glava nije narasla proporcionalno s ušima. Upravo iz tog razloga struka je složna kako je zahvat najbolje napraviti prije polaska u školu jer je uho anatomski gotovo razvijeno, a hrskavica je dovoljno mekana za oblikovanje. Kod ovog zahvata, tajming je jako bitan. Ako se brzo reagira (do trećeg tjedna života), problem je moguće riješiti pomoću udlaga.
KADA SE OPERACIJA MOŽE IZBJEĆI
– Roditelji za ovu metodu ne znaju, a kada saznaju, već je kasno. Problem je u sveobuhvatnoj skrbi u kojoj se ovakve ‘manje bitne’ situacije često negiraju od strane sustava. Ako se propuste prvi tjedni, kalupima ih je moguće korigirati od 6. do 8. tjedna. Nakon toga neoperativne korekcije postaju neučinkovite jer je hrskavica toliko čvrsta da udlage nemaju efekta pa je operativni zahvat jedini način korekcije kod djece koja imaju značajnu deformaciju. Najranija dob za operaciju je pet godina – kaže dr. Sučić.
NIJE DO ESTETIKE, VEĆ DO ZAŠTITE DJETETA
Razlog zašto se zahvat radi prije odlaska u školu nije estetski hir roditelja, već zaštita djeteta od vršnjačkog nasilja i psiholoških trauma. Naime, djeca s izraženim klempavim ušima izložena su pritisku, a stečene traume i kompleksi u toj dobi mogu ozbiljno narušiti samopouzdanje za cijeli život. S time se slaže i dr. Sučić dodajući kako je u ovoj priči izgled manje bitan jer je primarno zaštititi dijete od mogućeg zadirkivanja vršnjaka.
ZAHVAT SE MOŽE NAPRAVITI I U LOKALNOJ ANESTEZIJI
Zahvat u prosjeku traje od 60 do 90 minuta. Djeci mlađoj od 14 godina operacija se vrši u općoj anesteziji kako ne bi bili pod stresom, a starijima i u lokalnoj uz potpunu bezbolnost ušne regije. Rez se radi na stražnjoj strani ušne školjke u prirodnom naboru gdje se uho spaja s glavom. Na taj način ožiljak ostaje skriven. Kroz taj rez dolazi se do hrskavice uha, koja se zatim preoblikuje. Kada se ponađe odgovarajući položaj i simetrija, rez se zatvara finim šavovima nakon čega se stavljaju gaze i sterilni zaštitni prevoj oko glave kako bi uške ostale stabilne. Pacijent u pravilu isti dan ide kući.
OPORAVAK JE KRATAK, A REZULTATI TRAJNI
– Prva kontrola radi se drugi dan kako bi se vidjelo stanje i promijenio prevoj. On se nosi desetak dana. Ovaj period može biti bolan pa je poželjno uzimati analgetike. Nakon što se deseti dan skinu šavovi, preporučuje se nošenje elastične trake preko ušiju/glave do dva mjeseca. Bitno je istaknuti kako se elastična traka nosi samo tijekom ležanja i spavanja kako ne bi došlo do negativnog mehaničkog djelovanja. Dijete se sportskim aktivnostima može vratiti nakon tri tjedna, no ako je riječ o kontaktnim sportovima preporučuje se nošenje odgovarajuće zaštite barem šest mjeseci – ističe dr. Sučić. Iako je riječ o rutinskom zahvatu, roditelji su ponekad puni nedoumica. Zato dr. Sučić detaljno odgovara na neka od njihovih najčešćih pitanja.
Pročitaj više:
NAJČEŠĆA PITANJA RODITELJA:
1. Je li moguće da je jedno uho ‘savršeno’, a drugo ‘klempavo’?
Dr. Sučić: Da, moguće je da je jedno uho klempavije ili slabije razvijenog reljefa. Ako je drugo savršeno, nema ga potrebe dirati, no ako se i ono može napraviti ljepšim, bolje je operirati oba jer je teže ‘naštimati’ da klempavo bude savršeno kao ono drugo, nego oba napraviti simetrično.
2. Ima li razlike u zahvatu i rezultatima kada se izvodi na djetetu ili osobi od 40 godina?
Dr. Sučić: Ovisi o tipu deformiteta. Kod klempavih uški s dobro definiranim reljefom sasvim je svejedno, no kada je riječ o korekciji reljefa, lakše i bolje je operaciju napraviti u djetinjstvu kada je hrskavica mekša.
3. Je li jedna operacija dovoljna ili se u nekom periodu mora ponoviti?
Dr. Sučić: Operacija uški se uglavnom nikada ne treba ponoviti iako može postojati objektivna i subjektivna želja za dodatnim poboljšanjem. Ono zbog čega uši mogu biti veće u duljini je zbog produljenja ušnih resica što je posebno naglašeno kod žena zbog nošenja naušnica. No postoji operacija ušnih resica, koja vraća duljinu uški na staro ili ih skraćuje. Bitno je naglasiti da je hrskavica nezgodna za oblikovati na način da ostane u apsolutnoj poziciji kao nakon operacije. To ovisi o početnom stanju, izboru tehnike i kirurških konaca. Svakako je bitno pacijentima reći da uške skroz priklonjene uz glavu nisu dobra estetska opcija jer daju ‘ptičji’ izgled glave. Naime, velik broj odraslih pacijenata sklon je ovakvom rezultatu zbog dugogodišnjih trauma stoga im treba posvetiti vrijeme i trud da im se predoči najbolji ishod.
Iako pomisao na operaciju kod svakog roditelja izazove nelagodu, mora se istaknuti kako je korekcija klempavih ušiju rutinski zahvat i jeda od najizvođenijih u dječjoj plastičnoj i estetskoj kirurgiji. Osim što dijete štiti od mogućih psihičkih trauma tijekom školovanja, ona daje trajne rezultate i pruža djetetu sretno odrastanje.
