Slatka hrana često je dio prehrane već od najranije dobi, no sve više istraživanja pokazuje da količina šećera kojoj je dijete izloženo tijekom trudnoće i prvih godina života može dugoročno utjecati na zdravlje mozga.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu npj Aging sugerira da bi manji unos šećera tijekom prvih 1.000 dana života – razdoblja koje obuhvaća trudnoću i prve dvije godine djetetova života – mogao biti povezan s manjim rizikom od razvoja demencije, Alzheimerove bolesti, depresije i anksioznosti u odrasloj dobi.
Prvih 1.000 dana života posebno je važno
Znanstvenici ističu da je prvih 1.000 dana ključno razdoblje razvoja mozga, kada je on posebno osjetljiv na utjecaj prehrane. Upravo tada prehrambene navike mogu ostaviti dugotrajne posljedice na strukturu i funkciju mozga.
Kako bi istražili tu povezanost, analizirali su podatke 60.394 sudionika iz britanske biobanke (UK Biobank) rođenih između 1951. i 1956. godine. Iskoristili su razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada je u Ujedinjenom Kraljevstvu vrijedilo ograničenje potrošnje šećera, što je omogućilo usporedbu osoba koje su prve godine života provele uz manji unos šećera s onima rođenima nakon ukidanja racionalizacije.
Pročitaj više:
Manji unos šećera povezan je s manjim rizikom od bolesti
Rezultati su pokazali da su osobe koje su tijekom prvih 1.000 dana života bile izložene manjem unosu šećera imale 27 % manji rizik od razvoja demencije te čak 46 % manji rizik od Alzheimerove bolesti. Osim toga, zabilježen je i 11 % manji rizik od depresije te 20 % manji rizik od anksioznosti. Istraživači nisu pronašli sličnu povezanost s Parkinsonovom bolešću.
Najizraženiji učinak uočen je kod osoba koje su bile izložene ograničenom unosu šećera nakon rođenja, dok je sama izloženost tijekom trudnoće imala znatno manji utjecaj.
Što se događa u mozgu?
Analiza magnetske rezonancije dijela sudionika pokazala je da su osobe koje su u najranijoj dobi unosile manje šećera imale mozak koji je u prosjeku izgledao 0,39 godina „mlađe” od njihove kronološke dobi. Također su imali veći volumen hipokampusa i talamusa, regija mozga odgovornih za pamćenje i druge kognitivne funkcije.
Prema autorima istraživanja, manji unos šećera u najranijem razdoblju života mogao bi povoljno utjecati na metaboličko programiranje organizma te smanjiti razvoj inzulinske rezistencije i kronične upale, čimbenika koji se povezuju s većim rizikom od demencije.
Pročitaj više:
Rezultate treba tumačiti s oprezom
Iako su nalazi vrlo obećavajući, autori naglašavaju da istraživanje ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Nije bilo moguće utvrditi koliko su šećera pojedine majke i djeca doista konzumirali, a rezultati se temelje na promatranju jedne populacije. Stoga su potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdilo može li smanjen unos šećera tijekom trudnoće i ranog djetinjstva doista dugoročno smanjiti rizik od neurodegenerativnih bolesti.
