Ultra-prerađena hrana povećava rizik od raka glave, vrata i jednjaka

Utjecaji naših prehrambenih navika na naše zdravlje tema su koju danas znanstvenici često proučavaju i od velike su važnosti za javno zdravlje. U tom kontekstu, studija od ljeta prošle godine sugerira da konzumacija ultra-prerađene hrane može povećati rizik od raka nudi važan doprinos ovom ključnom području nutricionističke znanosti.

Zašto prerađujemo hranu?

Ljudi prerađuju hranu stotinama tisuća godina iz sljedećih razloga:

• Produljenje roka trajanja: Obrada se provodi kako bi se spriječilo kvarenje uzrokovano mikroorganizmima i produžio rok trajanja hrane.
• Povećanje nutritivne vrijednosti: Procesi poput kuhanja i fermentacije mogu povećati probavljivost i nutritivnu vrijednost nekih namirnica.
• Uklonite otrovne tvari: Neke namirnice mogu prirodno sadržavati otrovne sastojke. Ove komponente se obradom čine bezopasnima.
• Poboljšanje okusa i izgleda: Prerada hrane koristi se za poboljšanje okusa, teksture i izgleda hrane.
• Jednostavnost upotrebe: Prerađena hrana je općenito lakša za pripremu i prikladna za brzu konzumaciju.
• Sigurnost hrane: Prerada je neophodna kako bi hrana bila bez patogena i sigurna za zdravlje.

Najvažnije prekretnice u povijesti prerade hrane mogu se navesti na sljedeći način:

Kameno doba: Najraniji primjeri prerade hrane datiraju iz kamenog doba, prije otprilike milijun godina. Tijekom tog razdoblja, ljudi su koristili kameno oruđe za klanje i obradu mesa te sakupljanje i pripremu biljaka.

Otkriće vatre: Otkriće vatre (prije otprilike 400 000-250 000 godina) bilo je prekretnica u preradi hrane. Vatra je omogućila kuhanje hrane, čime se ona dulje čuvala, olakšavala probavu i povećavala njezinu nutritivnu vrijednost.

Početak poljoprivrede: Početak poljoprivrede (prije otprilike 10 000 godina) bio je važan korak u preradi hrane. U tom razdoblju, prerada i skladištenje žitarica, pravljenje kruha i prerada drugih poljoprivrednih proizvoda postali su široko rasprostranjeni.

Fermentacija: Proces fermentacije datira iz 3. tisućljeća prije Krista. Koristio se oko 6000. godine prije Krista, posebno u područjima kao što su proizvodnja alkohola i prerada mliječnih proizvoda.

Konzerviranje: U 19. stoljeću, izum tehnike konzerviranja Nicolasa Apperta bio je važna prekretnica u preradi hrane. Ova metoda je omogućila dugotrajno skladištenje hrane bez kvarenja.

Industrijska revolucija: S industrijskom revolucijom, tehnologije prerade hrane su se brzo razvijale. Tijekom 19. i 20. stoljeća postignut je veliki napredak u metodama prerade, pakiranja i konzerviranja hrane.

Hladni lanac i smrznuta hrana: Početkom 20. stoljeća, razvoj tehnologija hlađenja i zamrzavanja stvorio je veliku promjenu u metodama prerade i skladištenja hrane.

Rezultati minimalne i prekomjerne obrade su vrlo različiti

Razina obrade hrane uvelike određuje zdravstvene učinke konzumirane hrane.

Minimalno prerađena hrana je u osnovi hrana koja je prošla samo kroz jednostavne procese poput čišćenja, guljenja ili rezanja. Ova vrsta obrade u velikoj mjeri čuva prirodnu strukturu i nutritivne vrijednosti namirnica. Na primjer, svježe voće, povrće i cjelovite žitarice spadaju u ovu kategoriju. Minimalna obrada može sačuvati svježinu i prirodni okus hrane, a istovremeno povećati njihovu nutritivnu vrijednost i probavljivost. Umjereno prerađena hrana uključuje procese koji se koriste kako bi hrana dulje ostala svježa, poboljšala svoj okus ili bila korisnija. Ti procesi uključuju metode poput pasterizacije, sušenja, dubokog zamrzavanja, fermentacije i vakuumskog pakiranja.

Nasuprot tome, ultra-prerađena hrana karakterizira se dodatkom raznih kemikalija poput aditiva, konzervansa i pojačivača okusa. Ovaj postupak produžuje rok trajanja hrane i čini je privlačnijom okusom, teksturom ili izgledom, ali često smanjuje njezinu nutritivnu vrijednost i može imati štetne učinke na zdravlje. Ultra-prerađena hrana često ima visok udio šećera, soli i zasićenih masti, što može povećati rizik od nekoliko zdravstvenih problema, posebno pretilosti, srčanih bolesti i nekih vrsta raka.

Studija i zapanjujući podaci

Visoka konzumacija ultra-prerađene hrane može biti povezana s razvojem raka gornjih dišnih putova i probavnog trakta, poput raka glave i vrata te adenokarcinoma jednjaka, prema nedavnoj studiji Morales-Bersteina i kolega objavljenoj u European Journal of Nutrition. Nova otkrića ukazuju na to da pretilost možda nije jedini faktor koji povezuje ultra-prerađenu hranu s razvojem ovih vrsta raka.

Mnoge prethodne studije pokazale su vezu između ultra-prerađene hrane, koja često ima nezdrav nutritivni profil, i razvoja 34 različite vrste raka.

Metode i rezultati istraživanja

U novoj međunarodnoj studiji, istraživači su analizirali prehrambene i životne navike 450 000 odraslih pacijenata tijekom razdoblja od gotovo 14 godina. Istraživači su nastojali utvrditi može li se povezanost između konzumacije ultra-prerađene hrane i raka glave i vrata ili adenokarcinoma jednjaka objasniti povećanom tjelesnom masnoćom.

Istraživači su otkrili da povećanje unosa ultraprerađene hrane za 10% povećava rizik od raka glave i vrata za 23% i rizik od adenokarcinoma jednjaka za 24%. Međutim, povećana tjelesna masnoća objasnila je samo mali dio statističke povezanosti.

Logično je da je ultra-prerađena hrana povezana s prekomjernom težinom i povećanjem tjelesne masti u nekoliko opservacijskih studija. Ova hrana je često poznata po tome što je ukusna, praktična i jeftina, te često potiče konzumaciju velikih porcija i prekomjeran unos kalorija. Međutim, ono što je upečatljivo u ovoj studiji jest da odnos između konzumacije ultra-prerađene hrane i raka gornjih dišnih putova i probavnog sustava nije dovoljno objašnjen indeksom tjelesne mase i omjerom struka i bokova.

Ovo otkriće sugerira da fokusiranje isključivo na tretmane za mršavljenje, poput semaglutida, možda nije dovoljno za sprječavanje ovih vrsta raka povezanih s konzumacijom ultra-prerađene hrane. Stoga je potrebno usvojiti sveobuhvatnije strategije u prevenciji ovih vrsta raka.

Istraživači sugeriraju da bi mogli postojati i drugi mehanizmi koji bi mogli objasniti tu vezu. Na primjer, aditivi poput emulgatora i umjetnih sladila, koji su prethodno povezani s rizikom od bolesti, te onečišćujuće tvari iz pakiranja hrane i proizvodnih procesa mogu djelomično objasniti vezu između prekomjerno prerađene hrane i raka gornjih dišnih putova i gastrointestinalnog trakta.

Ultraprerađena hrana je očito povezana s mnogim štetnim zdravstvenim ishodima, ali još uvijek nije jasno uzrokuju li je zapravo ili su za tu vezu odgovorni temeljni čimbenici poput općih zdravstvenih ponašanja i socioekonomskih položaja. Istraživači su naglasili da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se dodatno utvrdili mehanizmi koji mogu doprinijeti vezi između ultra-prerađene hrane i raka glave i vrata te adenokarcinoma jednjaka.

Ova studija doprinosi rastućem skupu dokaza koji sugeriraju vezu između ultra-prerađene hrane i rizika od raka. Povećani rizik od razvoja raka gornjih dišnih putova i gastrointestinalnog trakta povezan s visokom konzumacijom ultraprerađene hrane podržava preporuke struke za smanjenje rizika od raka konzumiranjem zdrave prehrane bogate cjelovitim žitaricama, povrćem, voćem i mahunarkama.