Sve više istraživanja pokazuju kako se plastika ne nalazi samo oko nas nego i u nama.
Ranije ove godine dobili smo vijest iz značajne studije kako su mikroplastiku pronašli u više od 50 % masnih naslaga iz začepljenih arterija, što povećava rizik od srčanog ili moždanog udara.
Nova studija istraživača iz Kine, objavljena u eBioMedicine, izvješćuje o pronalasku mikroplastike u krvnim ugrušcima kirurški uklonjenim iz arterija u srcu i mozgu te dubokih vena u potkoljenicama.
Također su otkrili potencijalnu povezanost između razina mikroplastike u krvnim ugrušcima i ozbiljnosti bolesti.
Pacijenti uključeni u studiju imali su operaciju uklanjanja krvnih ugrušaka nakon što su doživjeli moždani udar, srčani udar ili duboku vensku trombozu, stanje u kojem se ugrušci stvaraju u dubokim venama, obično u nogama ili zdjelici.
U prosjeku stari 65 godina, pacijenti su imali različite povijesti bolesti i stilove života poput pušenja, konzumiranja alkohola, visokog krvnog tlaka ili dijabetesa. Svakodnevno su koristili plastične proizvode, a otprilike su bili podijeljeni između ruralnih i urbanih područja.
Mikroplastiku različitih oblika i veličina istraživači su otkrili tehnikama kemijske analize u 24 od 30 proučavanih krvnih ugrušaka, u različitim koncentracijama.
PE se primarno koristi u bocama i vrećicama, a najčešće se pojavljuje u krvnim ugrušcima. Izvor: Unsplash
Identificirali su iste vrste plastike kao one otkrivene u studiji arterijskih plakova ranije, polivinil klorid (PVC) i polietilen (PE). To nije iznenađujuće jer su PVC (često korišten u građevinarstvu) i PE (primarno korišten u bocama i vrećicama) dvije plastike koje se najčešće proizvode.
Također su otkrili i poliamid 66 u ugrušcima, uobičajenu plastiku koja se koristi u tkaninama i tekstilu. Od 15 identificiranih vrsta PE se pojavljuje najčešće, čineći 54 % analiziranih čestica.
Istraživači su također otkrili kako ljudi s višom razinom mikroplastike u krvnim ugrušcima također imaju višu razinu D-dimera od pacijenata bez mikroplastike u trombima.
Proteinski fragment D-dimer oslobađa se kada se krvni ugrušak razgrađuje. Normalno nije prisutan u krvnoj plazmi. Tako visoke razine D-dimera mogu ukazivati na prisutnost krvnih ugrušaka, što navodi istraživače na sumnju kako bi se mikroplastika nekako skupila u krvi i pogoršala zgrušavanje, navodi Science Alert. Ali treba više studija da bi se to istražilo.
"Ova otkrića upućuju na to kako mikroplastika može biti potencijalni čimbenik rizika povezan sa zdravljem krvožilnog sustava", kaže znanstvenik Tingting Wang, jedan od autora rada.
“Hitno su potrebna buduća istraživanja s većom veličinom uzorka kako bi se identificirali izvori izloženosti i potvrdili uočeni trendovi u studiji”, ističe Wang.
Ovo se područje brzo kreće, od otkrivanja mikroplastike u ljudskim tkivima, do proučavanja njezinih učinaka u stanicama i miševima, do sada rasvjetljavanja utjecaja mikroplastike na zdravlje ljudi. Rezultati ne mogu doći dovoljno brzo. Proizvodnja plastike samo raste.
“Zbog sveprisutnosti mikroplastike u okolišu i svakodnevnim proizvodima, ne može se izbjeći izloženost”, upozoravaju Wang i kolege. “Kao takvi, zagađivači od mikroplastike izazvali su sve veću zabrinutost zbog svoje raširene prisutnosti i potencijalnih zdravstvenih implikacija.”
Znanstvenici su proučavali tkivo testisa pasa i ljudi jer postoji nekoliko bioloških sličnosti i zato što žive uz nas i u istom okruženju. Izvor: Unsplash
Sada možemo dodati testise na popis mjesta gdje se mikroplastika uspjela proširiti, navodi Science Alert.
Istraživači su htjeli usporediti pseće i ljudske testise jer postoji nekoliko bioloških sličnosti i zato što žive uz nas i u istom okruženju.
U istraživanju objavljenom u Toxicological Sciences, znanstvenici su proučavali tkivo testisa pasa i ljudi i pronašli mikroplastiku u svakom ispitanom uzorku, s gotovo tri puta većom količinom kod ljudi nego kod pasa.
Osim što nam daje još jedan otrežnjujući podsjetnik na to kako plastično onečišćenje prodire u svaki dio našeg tijela, studija postavlja neka zabrinjavajuća pitanja o tome kako ti mikroskopski fragmenti mogu utjecati na mušku plodnost.
“U početku sam sumnjao može li mikroplastika prodrijeti u reproduktivni sustav”, kaže znanstvenik Xiaozhong Yu sa Sveučilišta New Mexico. “Kada sam prvi put dobio rezultate za pse, bio sam iznenađen. Bio sam još više iznenađen kada sam dobio rezultate za ljude.”
Više razine plastike polivinil klorida (PVC) povezane s nižim brojem spermija kod životinja. Izvor: Canva
Među 12 različitih identificiranih vrsta mikroplastike, znanstvenici su i ovdje najviše pronašli plastični polimer polietilen (PE), i kod pasa i kod ljudi.
Istraživači su otkrili kako su više razine plastike polivinil klorida (PVC) povezane s nižim brojem spermija kod životinja.
“Vrsta plastike čini razliku”, kaže Yu. “PVC može otpustiti puno kemikalija koje ometaju spermatogenezu i sadrži kemikalije koje uzrokuju endokrini poremećaj.”
Međutim, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se shvatio puni utjecaj mikroplastike na reprodukciju, navodi Medical News Today.
Pročitajte više:
Još uvijek nismo sigurni kako bi mikroplastika dugoročno mogla utjecati na ljudsko tijelo, iako su prethodna istraživanja otkrila povezanost s teškim upalnim reakcijama i problemima s probavnim sustavom.
Bilo da se radi o ljudskom tijelu ili prirodi, sav ovaj sintetski, bionerazgradivi materijal ne može biti od koristi. Je li već prekasno učiniti nešto po pitanju njezina uklanjanja?
“Ne želimo plašiti ljude”, kaže Yu. “Želimo znanstveno pružiti podatke i osvijestiti ljude kako postoji mnogo mikroplastike. Možemo napraviti vlastite izbore kako bismo bolje izbjegli izlaganje, promijenili način života i promijenili svoje ponašanje.”
Višestruki čimbenici doprinose neplodnosti, uključujući čimbenike okoliša. Istraživači nastoje razumjeti kako različite komponente okoliša utječu na svjetski problem muške neplodnosti, ali nije uvijek jasno koji čimbenici tome pridonose.
Kako istraživanje bude napredovalo, stručnjaci se nadaju bolje razumjeti kako prisutnost mikroplastike može pridonijeti padu muške plodnosti.
