Mozak osobe koja pati od migrene teže se prilagođava promjenama, bilo koje prirode: hormonalne, prehrambene, emocionalne i povezane sa spavanjem.
To je naravno “u glavi”, ali ne u psihološkom smislu. Migrena je neurološka bolest koja ne proizlazi iz određenog psihičkog stanja. To ne znači da ne postoji poveznica: migrena i psiha su isprepleteni kod određenog broja pacijenata. Psihijatri i neurolozi slažu se oko pojma “popratne bolesti”, koji vrijedi i za tenzijske glavobolje.
"Stres je često povezan s napadajima migrene", podsjeća psihijatrica Françoise Radat.
Formulirano je nekoliko hipoteza kako bi se objasnile te povezanosti. Mozak osobe koja pati od migrene teže se prilagođava promjenama, bilo koje prirode: hormonalne, prehrambene, emocionalne i povezane sa spavanjem. Stoga je logično da je stres okidač, jednako kao i uzimanje određene hrane ili hormona. Što se tiče tjeskobe, ona mijenja kvalitetu sna, što je poznato kao otežavajući faktor kod migrene. Također može pojačati negativno iskustvo migrene. Osim toga, česti i jaki napadi koji zahtijevaju prekid aktivnosti nekoliko dana u mjesecu mogu dovesti do tjeskobe. “Na neurokemijskoj razini, nije isključeno da je područje mozga koje je uključeno u izazivanje napadaja, hipotalamus, također uključeno u određene depresije”, precizira neurologinja Anne Donnet.
Izvor: Pexels
Terapije bez lijekova
“Neki pacijenti svoju migrenu pripisuju isključivo stresu, riskirajući tako izostanak učinkovite medicinske skrbi”, kaže doktorica Françoise Radat. Nasuprot tome, drugi, znajući da su tjeskobni ili depresivni, ne spominju tu temu na konzultacijama s neurologom iz straha da će razgovor usredotočiti na te psihičke poremećaje, a ne na migrensku bol koja im predstavlja glavni problem.
U slučaju učestalih migrena, opravdano je postaviti pitanje vlastitog psihičkog zdravlja, propitati se o načinu na koji se brinemo o sebi. “U konzultacijama sustavno procjenjujemo rizik od anksioznosti i depresije”, potvrđuje Anne Donnet. “Često nudimo i terapije bez lijekova kao što su opuštanje, sofrologija ili meditacija. To smanjuje tjeskobu i također modulira osjećaj boli, neovisno o psihičkim poremećajima”, objašnjava. A ako evociranje psihičkih teškoća postane glavna tema konzultacija, onda se postavlja pitanje obraćanja psihijatru ili psihologu.
