Anksioznost uključuje osjećaj nerazmjerne i stalne patnje, brige ili straha kod osobe kao odgovor na emocionalni okidač. Anksioznost može imati širok raspon uzroka. To može uključivati okolišne, genetske i medicinske čimbenike.
Razni čimbenici mogu povećati vjerojatnost osjećaja tjeskobe. Ti čimbenici mogu biti unutarnji, uključujući genetiku, na primjer, ili vanjski, uključujući rasnu nejednakost ili ekološke probleme.
Osjećaj tjeskobe i anksiozni poremećaj nisu isto. Anksioznost je emocija koju karakteriziraju napetost, zabrinutost i fizičke karakteristike, poput povišenog krvnog tlaka. Anksiozni poremećaj uključuje ponavljajuće, nametljive misli ili brige i druge specifične kriterije koji vode do dijagnoze.
Razni okolišni čimbenici mogu povećati vjerojatnost tjeskobe. Na primjer, obiteljsko okruženje, kulturno i vjersko odrastanje i mnoga druga iskustva iz djetinjstva mogu utjecati na razinu anksioznosti. Neke studije su potvrdile vezu između trauma iz djetinjstva i povećane vjerojatnosti pojave simptoma anksioznosti kasnije u životu.
Ljudi mogu osjećati tjeskobu kao posljedicu različitih životnih stresora. Oni nisu univerzalni i mogu utjecati na različite ljude na različite načine.
Niz genetskih čimbenika može utjecati na sklonost osobe da se osjeća tjeskobno. Oni se mogu razlikovati ovisno o dobnim skupinama, demografskim podacima i spolu. Međutim, vjerojatnije je da su opći osjećaji tjeskobe uzrokovani više okolišnim nego genetskim čimbenicima.
Mnoge stvari vezane uz zdravlje mogu izazvati tjeskobu. Na primjer, tjeskoba može proizaći iz zdravstvenog stanja ili nuspojave lijeka. Ti čimbenici možda neće izravno uzrokovati promjene koje karakteriziraju specifične anksiozne poremećaje, ali mogu uzrokovati situacije ili zahtijevati prilagodbe načina života koje izazivaju osjećaje tjeskobe.
Osoba koja ima stalnu, tešku anksioznost može dobiti dijagnozu anksioznog poremećaja.
Izvor:pexels
Postoji nekoliko anksioznih poremećaja, uključujući opći anksiozni poremećaj i socijalni anksiozni poremećaj. Oni se razlikuju od općih osjećaja tjeskobe po učestalosti, težini i utjecaju na kvalitetu života. Anksiozni poremećaj može biti teško razlikovati od drugih stanja mentalnog zdravlja. Prije postavljanja dijagnoze, stručnjak za mentalno zdravlje pregledava povijest bolesti osobe i provodi detaljnu procjenu te može preporučiti ili osigurati liječenje. Također, liječnik može obaviti fizički pregled i naručiti laboratorijske pretrage kako bi se isključila druga stanja koja bi mogla uzrokovati simptome.
Anksioznost je prirodna, nužna emocija i ima mnogo uzroka, poput stresa, straha od negativnih reakcija u društvenim situacijama, zabrinutosti za okoliš i sustavne marginalizacije.
Anksioznost i anksiozni poremećaji nisu isto. Stručnjak za mentalno zdravlje će uzeti u obzir učestalost i ozbiljnost anksioznosti i rezultate raznih detaljnih procjena prije nego što dijagnosticira anksiozni poremećaj.
