Znanstvenici su otkrili neinvazivni način kako bi utvrdili hoće li pacijent prihvatiti transplantirani organ, bez obzira radi li se o bubregu, jetri, plućima ili srcu.
Sada se prvi put biomarkeri disfunkcije podudaraju u više vrsta transplantiranih organa i nagovještava mogućnost krvnog testa koji može dijagnosticirati rano odbacivanje u svim scenarijima transplantacije – alat još ne postoji.
Ako se provedu dodatna istraživanja, novoidentificirani biomarkeri mogli bi se čak koristiti za razlikovanje različitih vrsta odbacivanja organa, uključujući imunološke probleme, neadekvatnu opskrbu krvlju ili neprilagođene popravke.
Preživljavanje transplantacije razlikuje se među organima, s dugotrajnom stopom uspješnosti od 59 % za pluća, 80 % za jetru, 82 % za bubreg i 73 % za srce. Odbacivanje se može dogoditi bilo kada nakon operacije, čak i godinama kasnije, stvarajući doživotnu prijetnju pacijentima.
Obično liječnici posumnjaju na odbacivanje transplantata kada postoje znakovi da dotični organ ne radi punim kapacitetom. Ali ponekad pacijent možda neće osjetiti nikakve simptome prije nego što dođe do neuspjeha, a invazivna biopsija predstavlja jedini način da se sa sigurnošću kaže što se događa.
Postoje li znakovi odbacivanja organa u krvi ili urinu? Izvor: Unsplash
Posljednjih se godina istraživalo postoje li znakovi odbacivanja organa u krvi ili urinu pacijenta kojima se može pristupiti lakše nego kirurškim zahvatom. Ali potencijalni biomarkeri koji su identificirani još nisu u kliničkoj praksi i ne predviđaju odbacivanje svih organa, obično samo jednu vrstu.
Trenutna meta-analiza, objavljena u časopisu Nature Medicine, nastoji premostiti taj jaz. Autori, predvođeni statističarom Harryjem Robertsonom sa Sveučilišta u Sydneyu, analizirali su 54 skupa podataka, uključujući 40 transplantacije bubrega, 5 pluća, 5 jetre i 4 srca.
Uspoređujući pojedinačne uzorke krvi pacijenata s njihovim biopsijama, identificirali su 158 gena koji su različito izraženi u sva četiri organa tijekom slučajeva odbacivanja, gotovo 20 puta više od onoga što se očekivalo.
“Ovo otkriće nam omogućuje razvijanje strategije za povećanje stope uspješnosti svih transplantacija”, objašnjava Robertson.
Liječnici još uvijek nemaju način da pouzdano i jednostavno procijene najranije dane odbacivanja organa. Izvor: Pexels
Neki od ovih zajedničkih biomarkera uključeni su u lučenje proteina koji stimuliraju bijele krvne stanice, enzima koji induciraju staničnu smrt, receptora na stanicama koji dopuštaju materijalima ulazak i izlazak, i stanica koštane srži uključenih u imunološki odgovor.
Robertson i njegov tim tvrde kako njihova otkrića pokazuju “objedinjujući molekularni marker svih organa”. Njihova metoda “dosljedno nadmašuje” druge modele koji su specifični za organe i koji se trenutno modificiraju za kliničku upotrebu.
Unatoč tome, ostaje vidjeti vrijedi li metoda Robertsona i njegovog tima za transplantaciju gušterače, želuca ili crijeva, navodi Science Alert.
Napravili su interaktivnu web stranicu koja znanstvenicima diljem svijeta omogućuje usporedbu mogućih biomarkera odbacivanja transplantata s drugim metodama, pružajući prijeko potrebnu standardiziranu procjenu.
“Ovaj atlas dovodi do razvoja dokaza principa za univerzalni test krvi koji može predvidjeti vjerojatnost odbacivanja transplantata prije nego što se dogodi”, kaže Robertson, “potencijalno postavljajući novi standard u preciznoj medicini i poboljšavajući ishode za primatelje transplantata diljem svijeta”.
Pročitajte više:
Od 1989. jednogodišnja stopa preživljenja kod transplantacije bubrega, najčešće transplantacije organa, znatno se poboljšala, ali su stope dugotrajnog preživljavanja u usporedbi s tim zastale.
Dio problema nalazi se u tome što liječnici još uvijek nemaju način da pouzdano i jednostavno procijene najranije dane odbacivanja organa, kada bi intervencija lijekovima mogla pomoći u ublažavanju problema prije nego što dođe do potpunog zatajenja i bude potrebna još jedna transplantacija.
“Primijetio sam kako mnogi moji pacijenti osjećaju stalnu tjeskobu, ne znajući odbacuje li njihovo tijelo transplantirani organ ili ne”, kaže transplantacijski nefrolog Lorenzo Gallon, koji proučava načine otkrivanja ranog odbacivanja.
“Možda su čekali godinama na transplantaciju i onda konačno primili transplantaciju od voljene osobe ili preminulog donora. Zatim, ostatak života provedu brinući se o zdravlju tog organa.”
Pouzdan krvni test za praćenje odbacivanja transplantata mogao bi to promijeniti na bolje.
