Mogu li liječnici izliječiti zatajenje bubrega?

Zatajenje bubrega može biti akutno ili kronično. Iako je kronično zatajenje bubrega neizlječivo, liječnici bi mogli izliječiti akutno zatajenje bubrega lijekovima ili dijalizom.

Do zatajenja bubrega dolazi kada jedan ili oba bubrega rade s manje od 15% normalne funkcije.

Kada zatajenje bubrega nije reverzibilno, stručnjaci ga mogu nazivati završnim stadijem  bubrežne bolesti.

Prema procjenama, kronična bubrežna bolest javlja se kod jedne na 10 odraslih osoba diljem svijeta, navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

 

Nedavno su stručnjaci zamijenili izraz “akutno zatajenje bubrega” s akutnom ozljedom bubrega koja se događa kada bubrezi zataje unutar nekoliko sati ili nekoliko dana.

Međutim, nije svaka ozljeda bubrega dovoljno ozbiljna za zatajenje bubrega. Većina ljudi koji razviju ozljedu bubrega već su u bolnici zbog drugih stanja. Starije odrasle osobe također su u opasnosti od akutne ozljede bubrega.

Liječnici obično mogu liječiti akutnu ozljedu bubrega dijalizom i lijekovima.

Kronično zatajenje bubrega znači kako su bubrezi radili smanjenim kapacitetom više od 3 mjeseca. Kronično zatajenje bubrega naziva se i kronična bolest bubrega i nije uvijek ozbiljno do točke stvarnog zatajenja bubrega.

Liječnici ne mogu izliječiti kronično zatajenje bubrega, ali liječenje može pomoći u upravljanju simptomima i poboljšanju cjelokupnog zdravlja.

U akutnim i kroničnim slučajevima, bubrezi nisu u stanju očistiti toksine iz krvi. Cilj liječenja je očistiti krv i ukloniti neke toksine, čime se ublažavaju neki simptomi.

Lijekovi mogu utjecati na druge simptome. Liječnik će obično preporučiti dijalizu, postupak koji čisti krv, ili transplantaciju bubrega. Promjene u prehrani i načinu života također mogu poboljšati simptome.

Liječnici mogu:

• prepisati antibiotike zbog infekcije
• povećati unos vode zbog dehidriranosti
• postavite urinarni kateter zbog blokade
• savjetovati osobu na prestanak uzimanja određenih lijekova.

U teškim slučajevima liječnici također mogu preporučiti dijalizu, a liječenje koje provode ovisit će o uzroku i težini.

Većina ljudi s akutnom ozljedom bubrega će se oporaviti. Međutim, moguće je razviti kroničnu bubrežnu bolest kao posljedicu akutne ozljede. Osoba s kroničnom bubrežnom bolešću morat će se doživotno liječiti.

Za kronično zatajenje bubrega, tretmani neće biti ljekoviti.

Cilj liječenja kroničnog zatajenja bubrega je olakšati simptome i smanjiti količinu toksina u tijelu, izbjegavajući komplikacije.

Dijaliza je postupak za čišćenje toksina i viška vode iz krvi. Dijaliza ima ulogu koju bi trebali imati bubrezi.

Postoje dvije vrste dijalize: hemodijaliza i peritonealna dijaliza. Liječnik će odlučiti koja je opcija najbolja, ovisno o stanju bubrega i načinu života pacijenta.

Tijekom hemodijalize, medicinski stručnjak postavlja dvije igle u ruku. Svaka igla spojena je na cjevčicu koja je također spojena na aparat za dijalizu.

Krv teče iz ruke u aparat za dijalizu koji sadrži dijalizator ili filter. Krv se zatim vraća natrag u tijelo kroz drugu cijev, filtrirana od otpadnih tvari i viška vode.

Hemodijaliza traje oko 4 sata i obično se provodi u centru za dijalizu tri puta tjedno. Neki ljudi rade dijalizu kod kuće dulje ili češće, što bolje replicira visoku razinu filtracije koju su bubrezi prije pružali.

Hemodijaliza ne može zamijeniti sav posao koji su bubrezi nekada obavljali. Povećat će energiju, ali promjene u prehrani i unosu vode također mogu pomoći u sprječavanju nakupljanja tekućine u tijelu. Ostale moguće poteškoće uključuju probleme s pristupom krvnim žilama u ruci, infekcije na mjestima uboda iglom ili krvne ugruške.

Tijelo također može doživjeti promjene ravnoteže vode i kemijske ravnoteže tijekom hemodijalize koje uzrokuju grčeve mišića ili pad krvnog tlaka.

Peritonealna dijaliza koristi sluznicu trbušne šupljine, koja se naziva peritoneum (potrbušnica), za filtriranje krvi od otpadnih tvari i viška vode.

Kirurg postavlja cjevčicu koja se zove kateter u trbuh. Medicinski stručnjaci zatim zakače vrećicu sa slanom vodom i drugim sastojcima za filtriranje i ispuste tekućinu u abdomen.

Odvoje vrećicu i poklopac s katetera kada je vrećica prazna. Pojedinac zatim može sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima dok otopina filtrira krv tijekom sljedećih nekoliko sati.

Pacijent će ispustiti otopinu, sada s pomiješanim otpadnim produktima, u praznu vrećicu i staviti novu otopinu u abdomen.

Postupak se ponavlja četiri do šest puta dnevno. Promjena otopine traje oko 30-40 minuta. Vrijeme u kojem je otopina u abdomenu naziva se vrijeme zadržavanja.

Infekcija na mjestu katetera jedan je od najčešćih i ozbiljnih problema peritonealne dijalize. Ostali problemi uključuju infekciju peritoneuma koja se naziva bakterijski peritonitis, kila i debljanje zbog dekstroze (kemijski ekvivalent glukozi) u otopini.

Nema specifičnih lijekova za liječenje zatajenja bubrega, ali liječnici mogu propisati lijekove za upravljanje popratnim ili temeljnim stanjima ili simptomima.

Liječnik će procijeniti koje lijekove propisati na temelju stadija bubrežne bolesti, drugih zdravstvenih problema i drugih lijekova koje uzimate.

Transplantacija bubrega je operacija kojom se novi funkcionalni bubreg stavlja u tijelo. Novi bubreg može potjecati od žive osobe ili nekoga tko je nedavno preminuo.

Kirurzi obično ostavljaju stare bubrege koji ne rade na mjestu i dodaju novi bubreg, povezujući ga s arterijom i venom koje su niže u tijelu od sadašnjih bubrega. Oni također povezuju donorski bubreg s mokraćnim mjehurom putem donorskog mokraćovoda. Novi, presađeni bubreg počinje filtrirati krv u tijelu.

Tijelo koristi imunološki sustav za borbu protiv tijela koje smatra stranim ili napadačkim pa će liječnik nakon operacije propisati imunosupresive.

Postoje prednosti i nedostaci svake operacije.

Prednosti transplantacije bubrega uključuju:

• novi funkcionalni bubreg
• bolju kvalitetu života
• manje ograničenja u prehrani
• nema potrebe za dijalizom
• veće šanse za duži život nego na dijalizi.

Nedostaci transplantacije bubrega uključuju:

• operaciju, što nosi rizik od infekcije
• opsežna medicinska ispitivanja
• listu čekanja za novi bubreg
• mogućnost odbacivanja novog bubrega
• uzimanje imunosupresivnih lijekova, koji mogu uzrokovati druge probleme ili nuspojave.

Medicinski stručnjaci mogu preporučiti promjene u prehrani i načinu života kako bi pomogli u upravljanju zatajenjem bubrega.

Ne postoji posebna dijeta za zatajenje bubrega, ali preporučuje se izbjegavanje prekomjerne količine soli i unos malih porcija proteina.

Protein tjera bubrege na naporan rad, pa bi osoba trebala pokušati jesti male porcije životinjskih ili biljnih proteina. Treba birati hranu zdravu za srce kako bi se spriječilo nakupljanje masti u krvnim žilama, srcu i bubrezima.

Sa smanjenom funkcijom bubrega dolazi do potrebe za smanjenjem fosfora i kalija u prehrani. Uz oštećenje bubrega, kalij se može nakupljati u krvi, stvarajući probleme sa srcem.

Osim toga, osoba bi trebala ograničiti unos alkohola i prestati pušiti ako trenutno puši.

Održavanje tjelesne aktivnosti također će pomoći u upravljanju zatajenjem bubrega. Aktivnost brže pokreće krv kroz tijelo, što pomaže u opskrbi tijela kisikom. Također može poboljšati raspoloženje i pružiti opći osjećaj dobrobiti.

Izgledi za osobu sa zatajenjem bubrega ovise o vrsti, navodi Medical News Today.

Akutno zatajenje bubrega dolazi brzo i liječnici ga obično mogu izliječiti.

Kronično zatajenje bubrega, koje traje dulje od 3 mjeseca, nije izlječivo. Međutim, liječnici ga mogu liječiti dijalizom. Operacija transplantacije bubrega također može biti opcija za slučajeve kroničnog zatajenja bubrega.

Liječenje kroničnog zatajenja bubrega može produljiti život pojedinca za 5-20 godina, ovisno o odabranom liječenju i cjelokupnom zdravlju pojedinca.