Posljednjih godina estetska medicina postala je sve dostupnija i prihvaćenija, a broj tretmana koji obećavaju svježiji i mladolik izgled neprestano raste. Ipak, uz sve veći interes javnosti često se nameće i važno pitanje – kada je zapravo pravo vrijeme za započeti s estetskim tretmanima?
Dok se neki odlučuju na preventivne postupke već u ranim dvadesetima, drugi smatraju kako takve zahvate treba ostaviti za kasnije životne faze.
Stručnjaci pritom ističu kako ljepota nije univerzalna formula, već proces koji bi trebao pratiti prirodne promjene kože i potrebe organizma u različitim životnim razdobljima. Upravo zato sve se češće govori o individualnom pristupu, umjerenosti i pravom trenutku za određene estetske postupke.
O tome koji su tretmani primjereni u pojedinoj dobi, kada je riječ o prevenciji, a kada o korekciji, te može li se s estetskim zahvatima započeti prerano, razgovarali smo s poznatim splitskim kirurgom dr. Antom Sučićem, koji nam je iz stručne perspektive otkrio kako pristupiti estetskoj medicini na promišljen i prirodan način.
QLINIQA: Postoji li „idealna dob“ za započeti estetske tretmane ili sve ovisi o individualnim potrebama?
Dr. Ante Sučić: Moram reći da je ovo vrlo često postavljano pitanje na mojim individualnim konzultacijama. Prevencija je najbolji „lijek“! Navedeno vrijedi za klasičnu, kurativnu medicinu. Ovdje ne govorimo o takvom tipu medicine niti je proces starenja bolest ali vrijedi isto!
Vrlo dobro se zna o procesima starenja tj. ritmu atrofije određenog tipa tkiva. Kada znamo u kojim godinama kreće gubitak kolagena te atrofija dubokog masnog tkiva, a nadalje i promjene svih tipova tkiva, jasno je da je ta dob idealna za započeti prevenciju navedenoga u svrhu što dužeg očuvanja mladolikog izgleda.
Izvor individualnih potreba može proizlaziti iz trenutnih psiholoških stanja što strogo treba razlikovati od objektivnih promjena na licu. Objektivne promjene na licu ili drugom dijelu tijela treba sagledati u planiranju nekakvog zahvata ali obvezno uz psihološku procjenu.
O cjelovitosti dobre objektivne procjene estetskih tjelesnih promjena te razlogu pacijentove potrebe za estetskim zahvatom ovisi zadovoljstvo pacijenta što je najvažnije!
Q: Jesu li tretmani u 20- ima opravdani, a kojih bi se potpuno trebali kloniti?
Dr. Ante Sučić: Tretmani u 20- ima su opravdani u slučaju da radimo na prevenciji te u slučaju korekcija manjih ili većih nedostataka/ asimetrija koje značajno smanjuju kvalitetu života određenih pacijenata.
Po mome mišljenju, bilo nekirurški, bilo kirurški zahvati, koji značajnije mijenjaju fizionomiju pacijenta u mladoj dobi nisu prihvatljivi ukoliko ne postoje deformacije/asimetrije!
Mijenjanje fizionomije, koja je varijanta ljepote, a ne deformitet, proizlazi iz dubljih psiholoških potreba koje treba rasvijetliti! Ovdje umjesto da radimo na poboljšanju kvalitete života, radili bi na dodatnom odmaku od vlastitog identiteta što nikako nije dobar put!
Konkretno rečeno, primjena botulinum toksina te linearnog hijalurona u kombinaciji sa komponentom biostimulatora (boostera/biostimulatora)- veliko DA!
Pretjerana augmentacija (povećavanje) usana koja odstupa uvelike od vlastitog oblika, pretjerano uvećavanje jagodica, strogo zaravnavanje i naglašavanje linije donje čeljusti kao kakvog brida komada namještaja, operacija tipa „cat/foxy eyes“, operacije funkcijski i izgledom već dobrih noseva…- veliko NE!
Q: Koji su tretmani najprimjereniji za 30-e, 40-e, 50+ – i zašto?
Dr. Ante Sučić: Dob ( fiziološka atrofija tkiva), vlastita anatomija i način života nam diktiraju izbor određenog zahvata ili preparata.
Najprimjereniji tretmani u 30- ima su primjena biostimulatora bilo da je riječ o varijanti preparata koji sadrži neumreženu hijaluronsku kiselinu sa dodatkom aminokiselina ili druge komponente ili stimulatora kolagena tipa PLLA, PDLLA, CaHA i i hibridnih filera koji su kombinacija klasičnog HA „filera“ i biostimulatora.
Osobe u ranim 30- ima uglavnom imaju manji razmjer gubitka volumena lica, stoga su navedeni preparati/zahvati idealni. Što se tiče kirurških korekcija, blefaroplastika nije rijetkost i nije neuobičajena. Osobe sa određenim disproporcijama nosne piramide također se često javljaju u ovoj dobi.
U 40- ima je atrofija tkiva te rigidnost mišića lica već neko duže vrijeme prisutna pa je uz navedenu biostimulaciju bitna i nadoknada volumena tkiva lica bilo klasičnim filerima bilo vlastitim masnim tkivom. Treba reći da treba poštovati vlastiti identitet anatomije i osobnosti, zato, ukoliko navedenim zahvatima pacijentu možemo očuvati identitet onda su isti pravi izbor!
Ako je potreba za nadoknadom volumena velika, treba razmotriti i opcije kirurških zahvata tipa „face lifta“. Treba razumjeti da jedan „face lift“ podiže/zateže lice i djelomično premješta volumene ali ne vraća kvalitetu kože kao što ne vraća u potpunosti ni izgubljene volumene.
Stoga „face lift“ ne isključuje primjenu biostimulatora i filera a ni obrnuto!
U 50- ima pa na dalje, potrebe za zatezanjem lica i većom nadoknadom volumena te poboljšanje kvalitete kože su sve veće pa je popularnost kirurških metoda još učestalija.
Postoje velike razlike u izgledu od osobe do osobe već u 30- ima a pogotovo nadalje, stoga je igra kombinacije kirurgije i injektivnih metoda sve šarenija i zanimljivija.
Q: Kako razlikovati preventivne tretmane od onih koji su doista potrebni zbog promjena na licu?
Dr. Ante Sučić: Prisutnost memorijskih bora i brazda, dehidrirana i beživotna koža te značajan gubitak volumena lica i čvrstoće i elasticiteta kože su objektivne promjene i stanje koje traži određeni tip tretmana.
Lica/dijelovi tijela koji nemaju navedene promjene su stanja kod kojih radimo zahvate u svrhu prevencije.
Q: Kada preporučujete neinvazivne metode, a kada je ipak vrijeme za kirurške zahvate?
Dr.Ante Sučić: Većina pacijenata kada dođe na konzultacije, već zna jeli spreman na kiruršku korekciju ili ne. Barem u tom trenutku. Ukoliko imam pacijente koji ne žele „pod nož“, a ta opcija je uvjerljivo najbolji izbor, nikako neću biti dosadan i uporan u sugestijama i nagovaranju ali treba znati da se alternativnim tretmanima ne može dobiti ono što žele. Stoga slijedi razgovor o tretmanima koji pobliže mogu dati ono što oni žele.
Ukoliko zajednički odlučimo napraviti nešto što objektivno ima smisla, to treba biti rezultat obostrano jasnog cilja!
Teško je reći gdje je granica nekirurškog pomlađivanja i kirurgije jer to ovisi o svjesnosti pacijenata o vlastitom stanju te spremnosti pacijenta na kirurgiju i povjerenje prema meni!
Svesti ću to na jednu izjavu koju često koristim; Ukoliko pacijenta određene promjene poprilično smetaju i spreman je na operaciju, a ja kao kirurg iskustveno znam da možemo dobiti jasnu, vidljivu, konkretnu i prirodnu promjenu, onda je razlog za odluku o operaciji valjan sa obje strane bez obzira jesu li promjene lica/tkiva velike ili umjerene.
S druge strane, granice za primjenu tretmana u svrhu održavanja vitalnosti tkiva injektivnim metodama ne postoji jer ih kirurgije ne isključuje.
Pročitaj više:
Q: Koje su najčešće zablude pacijenata o estetskim tretmanima u različitim životnim dobima?
Dr. Ante Sučić: Imamo dvije krajnosti zabluda. Jedna je da će manja količina HA filera izobličiti i promjeniti lice te da se ne može izgledati prirodno nakon tretmana hijaluronskim filerima- apsolutno netočno.
Vrlo je bitno kako, koliko i koji fileri se stavljaju. Ukoliko je sve sa pravom dozom estetike primjenjeno onda nema neprirodnog i čudnog izgleda.
Fileri su i dalje izvrstan izbor tretmana za određeni cilj!
Na istom kraju krajnosti je kada dođe osoba prvi put na botoks u 40-im godinama, pita jeli prerano za to. Odgovor smo dali u prethodnom pitanju.
Druga krajnost je kada pacijent dođe sanirati trenutno emocionalno stanje, npr. 3. put u 2 mjeseca. Ništa od navedenih tretmana nije trajno i doživotno ali ipak ima svoju trajnost i efekt koji kod određenih preparata nije kratkotrajan ni malen. Tu je u pitanju također komunikacija i odluka/ znanje da se ne radi ono što nije za raditi!
Postoje i zablude o kirurškom dijelu! Te zablude su moram reći nezgodnije od prethodnih. Pacijent vam da povjerenje, vrijeme, novac i to treba opravdati. Jednom dijelu pacijenata- na sreću malog broja, koliko god je „jasno“ na konzultacijama koje traju ponekad i po sat vremena, nije jasno da lice nije moguće modelirati poput gline ili plastelina zbog objektivnih i konkretnih razloga.
Kada nerealna očekivanja isplivaju tek nakon zahvata, a nakon naporno i posvećeno odrađenih konzultacija, teško je objektivno jako dobar ishod operacije opravdavati kao da je mogao biti bolji ili pak uvjeravati pacijenta da je sve kako treba, a pacijent to ne vidi!
Ponekad je teško procijeniti koji je zahtjevni, a koji pak nerealni tip pacijenta.
Q: Za kraj nas zanima koji bi bio vaš najvažniji savjet osobama koje razmišljaju o prvom estatskom zahvatu?
Dr.Ante Sučić: Prvi korak su ozbiljne konzultacije koje se ne mogu valjano odraditi preko maila ili telefona.
Prvo, kada uživo upoznate svog potencijalno budućeg estetičara, tek tada ćete imati osjećaj jeli to osoba vrijedna povjerenja. Nadalje, lice/dio tijela se na može vrednovat preko fotografija za ozbiljnu odluku o daljnjem postupanju!
Dakle nije stvar u tome da se konzultacije naplate već da se stvari postave kako treba.
