Radi li se o normalnom starenju ili je to znak Alzheimerove bolesti?

Gotovo svatko se može poistovjetiti s gubitkom ključeva ili zaboravljanjem imena. Ta vrsta gubitka pamćenja s godinama može postati još češća.

U nekim slučajevima, ovakve pojave mogu biti znak blagog kognitivnog poremećaja (MCI), koji se može razviti u Alzheimerovu bolest ili drugu vrstu demencije.

“Kako starimo, tako stare naša tijela i mozgovi”, kaže Monica Moreno, direktorica za skrb i podršku u Udruzi za Alzheimerovu bolest. Zbog toga se lako probleme s pamćenjem ili razmišljanjem može smatrati normalnim dijelom starenja. “Ali postoje neki simptomi ili znakovi upozorenja koji mogu ukazivati ​​na nešto ozbiljnije”, kaže ona.

Stoga će biti važno prepoznati razlike između normalnog starenja i ozbiljnijeg kognitivnog pada jer što se prije dijagnosticira, bolji će biti ishod.

Što se događa u mozgu?

Blago kognitivno oštećenje karakterizira trošenje mijelinske ovojnice koja okružuje neurone, živčane stanice odgovorne za slanje i primanje poruka između mozga i drugih dijelova tijela. Kako zaštitna mijelinska ovojnica propada, komunikacija između neurona usporava, što može ometati sposobnost prisjećanja informacija i sjećanja. To će obično biti razlog onih trenutka kada se ne možemo sjetiti riječi, poznato mnogima kako se približavaju 60-ima i kasnijim godinama.

Blago kognitivno oštećenje uzrokuje kognitivne promjene koje su dovoljno ozbiljne da ih primijeti sama osoba te članovi obitelji i prijatelji, ali ne utječu na sposobnost pojedinca u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

MCI može ostati stabilan ili, za 10 do 15 % ljudi s dijagnozom, napredovati do Alzheimerove bolesti ili druge vrste demencije, prema Udruzi za Alzheimerovu bolest. U ovom slučaju, oštećenje neurona nastaje zbog abnormalnosti u određenim prirodnim proteinima u mozgu, poput amiloida i tau proteina. Na kraju, neuroni prestaju funkcionirati, a veze između njih se prekidaju.

U ranim fazama MCI-a i Alzheimerove bolesti, oštećeni neuroni obično se nalaze u hipokampusu, području mozga koji sudjeluje u pohrani sjećanja. Kasnije, neuroni u korteksu, područjima odgovornima za jezik, društveno ponašanje, vizualnu prostornu sposobnost, matematiku i rasuđivanje, također mogu biti pogođeni.

Rani znakovi blagog kognitivnog oštećenja uzrokovanog Alzheimerovom bolešću

Osobe s Alzheimerovom bolešću često će doživjeti teži gubitak pamćenja od ljudi koji normalno stare. Ovaj stupanj gubitka pamćenja ostavlja ih “amnezijskim”, nesposobnima za pamćenje novih informacija. Obično ponavljaju, postavljaju ista pitanja iznova i brzo zaboravljaju ono rečeno između pitanja, navodi Everyday Health.

Mogu se pojaviti i drugi simptomi, poput poteškoća u vođenju razgovora, korištenja pogrešnog naziva za neki predmet, nesigurnosti i problema s razumijevanjem situacija, problema ili objašnjenja. “Kada testiramo na Alzheimerovu bolest, provjeravamo ima li osoba oštećenje pamćenja plus oštećenje u drugoj domeni”, kaže neuropsihologinja Victoria Leavitt.

Među znakovima Alzheimerove bolesti su:

• Gubitak pamćenja koji ometa normalno funkcioniranje

Jedan od najčešćih (i najranijih) znakova Alzheimerove bolesti bit će nemogućnost pamćenja informacija, osobito novih. S vremenom ovaj gubitak pamćenja može početi uzimati danak u svakodnevnom životu. Osoba u ranoj fazi Alzheimerove bolesti može zaboraviti na sastanke, lijekove, kako doći do poznatog mjesta ili kako platiti račune. Mogu zaboraviti što im treba kod kuće i kupiti pogrešne stvari. Mogu pogriješiti u vožnji ili se izgubiti.

• Poteškoće u obavljanju poznatih zadataka

Kada Moreno pita ljude s Alzheimerovom bolešću zašto su posjetili liječnika, oni često kažu kako su imali problema s aktivnostima koje su radili cijeli život. “Zadaci koji su za njih bili tako normalni i laki sada su postali sve teži. Ako postoji nešto što ste radili cijeli život, a sada ste odjednom pred izazovom to činiti, to može biti pokazatelj kako se nešto ozbiljnije događa”, kaže Moreno.

• Problemi s govorom ili pronalaženjem pravih riječi

Uz gubitak pamćenja ljudi s blagim kognitivnim poremećajem obično imaju problema s jezikom, kaže Leavitt. Također mogu imati problema s održavanjem razgovora. Mogu, na primjer, stati usred rečenice i izgubiti nit misli ili se ponavljati. Isto tako mogu imati problema s dohvaćanjem riječi iz svoje memorije.

“Zamislite svoj mozak kao veliko skladište”, objašnjava Leavitt. “Imate sve te male viličare i šaljete ih u prolaz 9, red 47. To zahtijeva koordinaciju između područja vašeg mozga da odu na pravo mjesto, zgrabe informacije i iznesu ih. Kada se to malo raspada, to će biti normalno, zdravo starenje. No kada se to počne jako raspadati, to obično ukazuje na Alzheimerovu bolest.”

Drugi znakovi uključuju poteškoće u praćenju vremena i datuma, poteškoće s procjenom udaljenosti, povlačenje od obitelji i prijatelja i donošenje loših odluka (poput prekomjernog trošenja). Svi ovi simptomi mogu otežati svakodnevni život i čak ga učiniti nesigurnim.

Uzroci MCI još nisu u potpunosti poznati. Stručnjaci vjeruju kako su mnogi slučajevi, ali ne svi, rezultat promjena na mozgu koje se javljaju u vrlo ranim fazama Alzheimerove bolesti ili drugih neurodegenerativnih bolesti koje uzrokuju demenciju.

Čimbenici rizika uključuju uznapredovalu dob, obiteljsku povijest Alzheimerove bolesti ili druge demencije, te stanja koja povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Otprilike 12 do 18 % u dobi od 60 ili više godina živi s MCI. Procjenjuje se kako 10 do 15 % osoba s MCI svake godine razviju demenciju. Otprilike jedna trećina razvije demenciju unutar pet godina.

Moreno potiče ljude neka posjete liječnika ako oni (ili njihova voljena osoba) primijete čak i jedan od simptoma. “Ne biste trebali čekati da iskusite sve znakove.”

Liječnik opće prakse, neurolog, gerijatar ili psihijatar mogu provesti testove za procjenu kognitivnog funkcioniranja. Dijagnozu treba postaviti što prije, jer lijekovi koji usporavaju napredovanje bolesti najbolje djeluju ako se primijene rano.

Osobe kojima bude dijagnosticirano blago kognitivno oštećenje trebaju se ponovo podvrgnuti procjeni svakih šest mjeseci kako bi se utvrdilo jesu li simptomi napredovali.

Nikada nije prerano potražiti pomoć za uznemirujuće simptome gubitka pamćenja, funkcionalnih problema i neuropsihijatrijskih problema, kao što su tjeskoba, depresija, apatija i razdražljivost.

Nemojte izbjegavati dijagnozu i liječenje. “Može biti teško suočiti se sa stvarnošću kognitivnog pada koji doživljavate, ali morate staviti sigurnost prije svega”, kaže Leavitt.