Qliniqa.hr

Raste broj slučajeva raka penisa, upozoravaju stručnjaci

Vijesti

Piše: nr

srijeda, 24. srpnja 2024.

Iako nije čest, ali učestalost raka penisa i stope smrtnosti su u porastu diljem svijeta.

Dok zemlje u razvoju obično imaju najviše stope raka penisa, broj slučajeva raste u većini europskih zemalja. Neki stručnjaci predviđaju porast raka penisa od 77 % do 2050.

Kako stanovništvo stari, broj slučajeva raste. Dob viša od 50 godina čini jedan od glavnih čimbenika rizika za rak penisa, a Europa ima sve starije stanovništvo. Najveća učestalost javlja se kod muškaraca u 60-ima.

Ostali čimbenici rizika uključuju suženu kožicu, lošu higijenu spolnih organa i pušenje duhana. Rak penisa javlja se rijetko kod osoba koje su obrezane pri rođenju.

“Kad muškarac ne otkrije glavić i ne očisti kožicu kako treba, ona proizvodi sekret koji se nakuplja”, kaže urolog Mauricio Dener Cordeiro. “To stvara vrlo povoljno okruženje za bakterijske infekcije. Ako se to ponavlja, postaje faktor rizika za pojavu tumora.”

“Utvrđeni čimbenici rizika također uključuju nezaštićeni spolni odnos, posebno nekorištenje kondoma, pri čemu loša higijena dodatno povećava rizike ovim putem”, upozorava urolog Neil Barber.

Qliniqa.hr

Kako stanovništvo stari, broj slučajeva raste. Izvor: Canva

Skvamozne stanice u koži penisa odgovorne su za više od 90 % karcinoma penisa. Druge zloćudne bolesti, poput melanoma, karcinoma bazalnih stanica ili sarkoma su rjeđe. Infekcije humanim papiloma virusima (HPV) identificirane su u otprilike polovici slučajeva karcinoma skvamoznih stanica.

Papiloma virusi se šire kontaktom s kožom i vjerojatno su najčešće spolno prenosive infekcije čovječanstva. Preko 70 % spolno aktivnih odraslih osoba zarazit će se infekcijama papiloma virusom, obično u adolescenciji.

Infekcije obično ne uzrokuju simptome i mogu nestati tijekom nekoliko mjeseci do nekoliko godina bez dugotrajnih komplikacija. Čini se kako prethodna infekcija HPV-om, nažalost, ne štiti od buduće infekcije.

Ove infekcije mogu postojati neposredno ispod površine kože. U penisu to može rezultirati promjenama teksture i boje kože, poznatim kao “premaligne promjene”. Može se razviti bezbolan čir ili bradavica bez simptoma, obično na glaviću i ispod kožice.

Simptomi raka penisa često počinju s ranom na penisu koja ne zacjeljuje i iscjetkom jakog mirisa. Neki ljudi također imaju krvarenje i promjenu boje penisa. Kada se rano otkrije, postoji velika vjerojatnost oporavka.

Ali ako se ne liječi, djelomična ili potpuna amputacija penisa, a možda i drugih obližnjih genitalnih organa, poput testisa, može postati neophodna, navodi BBC.

Qliniqa.hr

Učincima cjepiva na rak penisa vjerojatno će trebati više vremena. Izvor: Unsplash

HPV 16, najčešći visokorizični tip HPV-a, može izazvati maligne promjene u tkivu penisa ili vrata maternice, usta, grla, vulve, vagine i anusa. Vjerojatno najkancerogeniji HPV. Na sreću, cjepiva protiv HPV-a već su učinila veliki posao u smanjenju stope raka vrata maternice.

Učincima cjepiva na rak penisa vjerojatno će trebati više vremena jer obično postoji dugo razdoblje između HPV infekcije i pojave raka.

Dijagnosticiranje raka penisa često se odgađa jer pacijenti osjećaju krivnju ili neugodu. Mnogi muškarci navode kako se sami liječe antimikrobnim ili steroidnim kremama dok odgađaju pregled kod liječnika.

Liječnici također često doprinose kašnjenju, jer se lezije ponekad pogrešno klasificiraju kao benigne. Ako su se maligne stanice proširile na limfne žlijezde prepone, šanse za izlječenje su puno manje, stoga treba brzo postavljanje dijagnoze i započeti s liječenjem.

Kancerogeno tkivo može se uspješno ukloniti laserom ili mikrokirurgijom. To se može kombinirati s kemoterapijom ili radioterapijom. Međutim, neki tumori neće dobro reagirati na liječenje i penis će možda trebati amputirati. Ali ovo će uvijek biti posljednja opcija, umiruje Science Alert.

Nedavno izvješće otkriva kako Brazil ima jednu od najvećih stopa amputacija penisa, s gotovo dvije amputacije penisa dnevno.

Novi pristupi, poput upotrebe projektiranih T stanica (vrsta imunoloških stanica) koje napadaju stanice zaražene HPV-om ili imunoterapije koja poboljšava imunološke odgovore na tumore skvamoznih stanica, pokazali su se učinkovitima u nekoliko slučajeva.