Qliniqa.hr

Hikikomori u Italiji: Sve više mladih zatvara se u kuću i ne izlaze mjesecima van

Mentalno zdravlje

Piše: qliniqa

ponedjeljak, 16. veljače 2026.

Fenomen socijalnog povlačenja poznat kao Hikikomori, koji je prije bio problem jedinstven za Japan, sada se sve više javlja u Italiji, s porastom broja mladih ljudi koji su mjesecima, ako ne i godinama, zatvoreni kod kuće bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom osim putem društvenih mreža, navodi se u izvješću koje prenosi Ansa.

U Italji je takvih slučajeva 200.000, puno više od službenih procjena, stoji u izvješću objavljenom u srijedu na konferenciji “Knjiga, papir i olovka” održanoj u ministarstvu obrazovanja kojoj je nazočio ministar Giuseppe Valditara.

Dok službene procjenu kažu da ih je 50 do 60 tisuća u zemlji, neslužbeni podaci govore o najmanje 200.000

Hikikomori najviše pogađa adolescente koji se povlače u sebe, često na dulje vrijeme, zbog dubokih problema u odnosima i osobnih problema. Razloga je mnogo: osjećaj neadekvatnosti, poteškoće u odnosima s vršnjacima, frustracija i samoponižavanje. U Japanu je milijun takvih slučajeva.

“U kontaktu smo s 5000 do 10.000 obitelji mladih, a naša procjena je 200.000 slučajeva: problem je duboko ukorijenjen i u Italiji”, upozorio je Marco Crepaldi, psiholog i predsjednik nacionalne udruge ‘Hikikomori Italija’, koja od 2017. radi na borbi protiv pojave socijalne izolacije mladih diljem Italije.

“Ovisnost nije samo psihološka, ​​već i emocionalna: doživljavamo emocionalnu ovisnost o umjetnoj inteligenciji”, nastavio je. “Moramo biti oprezni zbog nezdrave veze s njom i pratiti kako umjetna inteligencija ulazi u škole, ona može ometati proces učenja. Ukratko, moramo se usredotočiti na škole”.

Nedavno usvojeni “Novi plan za djetinjstvo i adolescenciju” bavi se problemom socijalne izolacije među djecom i adolescentima, s ciljem da se istakne ovaj još uvijek malo poznati fenomen te da se razviju konkretni odgovori, prenosi Hina. Cilj je bolje razumjeti različite oblike izolacije putem ciljanog istraživanja te definirati alate i strategije za praćenje, sprječavanje i podršku osobama koju su zahvaćene.