Prva studija o dugovječnosti procijenila je kako se brojna višestruka dugotrajna zdravstvena stanja (psihoza, dijabetes i kongestivno zatajenje srca) razvijaju tijekom vremena i kakav učinak to može imati na očekivani životni vijek. Ovi uvjeti zajedno mogu značajno skratiti ljudski život.
Za analizu razvoja ovih stanja u razdoblju od 20 godina za više od 1,6 milijuna odraslih osoba u dobi od 25 i više godina korišteni su podaci koji se čuvaju u SAIL bazi podataka, koja pruža siguran pristup rutinski prikupljenim anonimnim zdravstvenim i administrativnim zapisima za stanovništvo Walesa.
Otkrili su da redoslijed kojim su se te bolesti razvijale kod ljudi ima važan utjecaj na njihov životni vijek. Ljudi koji su razvili dijabetes, psihozu i kongestivno zatajenje srca, tim redoslijedom, imali su najveći gubitak očekivanog životnog vijeka (u prosjeku oko 13 godina).
Ljudi koji su razvili ista stanja različitim redoslijedom bili su manje pogođeni. Tako bi, na primjer, 50-godišnji muškarac u području prosječne deprivacije mogao iskusiti razliku u očekivanom životnom vijeku od više od 10 godina, ovisno o redoslijedu kojim je razvio tri bolesti.
Ovo je prva studija koja ispituje kako redoslijed razvoja višestrukih dugotrajnih stanja utječe na životni vijek osobe. Izvor:Canva
Istraživanje je također otkrilo da ljudi koji su prvo razvili dijabetes, zatim psihozu i na kraju kongestivno zatajenje srca nose veći rizik od razvoja sljedećeg dugotrajnog zdravstvenog stanja ili smrti unutar pet godina od zadnje dijagnoze.
Međutim, ljudi kojima je dijagnosticirana psihoza i dijabetes bilo kojim redoslijedom imali su dulji životni vijek od onih kojima je dijagnosticirana samo psihoza. Iako je ovo bio iznenađujući nalaz, očekuje se da će ljudi s dijabetesom imati redovitiji kontakt sa zdravstvenim radnicima putem dijabetičkih klinika, na primjer, što može poboljšati njihovo cjelokupno zdravlje.
Ovo je prva studija koja ispituje kako redoslijed razvoja višestrukih dugotrajnih stanja utječe na životni vijek osobe. Ovo bi se istraživanje moglo koristiti za informiranje pacijenata, pružatelja zdravstvenih usluga i donositelja odluka o prikladnoj identifikaciji bolesti i vođenju skrbi za pacijente.
Zauzvrat, to bi moglo dovesti do poboljšanih ishoda za pacijente i za zdravstveni sustav.
Pročitaj više:
Ovaj bi se pristup mogao ponoviti za bilo koju drugu kombinaciju stanja uključujući razvoj dugoročnih zdravstvenih stanja nakon infekcije COVID-19 (poznato kao dugotrajni COVID) i utjecaj koji to ima na kvalitetu života, piše ScienceAlert.
Oni koji žive s višestrukim dugotrajnim stanjima često imaju povećanu upotrebu zdravstvenih usluga i lijekova, kao i veće poteškoće sa svakodnevnim zadacima. To dovodi do smanjene kvalitete života, kao i do skraćenog životnog vijeka.
