Lijekovi protiv bolova ne djeluju tako dobro na žene: Evo i zašto

Bol je jedna od najstarijih tegoba u povijesti medicine, a tisućljećima se liječenje primjenjuje po principu “jedna veličina za sve”. Stručnjaci su tek nedavno službeno priznali jednu radikalnu istinu: žene drugačije doživljavaju bol od muškaraca, a prema zadanim postavkama ni one ne reagiraju na tretmane.

Istraživanja pokazuju da djevojčice, žene i osobe koje su pri rođenju označene kao žene osjećaju jaču bol od muškaraca i imaju veću vjerojatnost da će doživjeti kronična stanja poput migrene, sindroma iritabilnog crijeva, fibromialgije i osteoartritisa.

Ipak, vjerojatnije je da će ih liječnici odbaciti ili ignorirati, što dovodi do kašnjenja u liječenju koje pogoršava njihovu bol.

 

U isto vrijeme, nekoliko studija pokazuje da lijekovi protiv bolova koji se izdaju bez recepta i koji se izdaju na recept poput ibuprofena, steroida i opioida nisu toliko učinkoviti kod žena u usporedbi s muškarcima.

Istina je da stručnjaci još uvijek ne razumiju zašto, kaže dr. Elizabeth Losin, neuroznanstvenica koja proučava spolne razlike u odgovoru i percepciji boli.

Prije 1993. istraživači nisu bili dužni uključiti žene u klinička istraživanja koja su financirali Nacionalni instituti za zdravlje, najveći javni financijer kliničkih ispitivanja u SAD-u. To se temeljilo na ideji da će menstrualni ciklusi žena iskriviti rezultate testova i strahu od štete potencijalnoj trudnoći.

Umjesto toga, istraživači su pretpostavili da ako je lijek siguran i učinkovit kod muškaraca, bio bi i kod žena.

Ali to ne može biti dalje od istine. “Suština je da ne znamo toliko o ženskoj biologiji i kako je ona povezana s boli koliko bismo mogli i trebali”, kaže dr. Losin.

Ipak, znanstvenici razvijaju neke teorije o tome zašto žene drugačije doživljavaju bol i kako to ograničava njihove mogućnosti liječenja.

Zašto lijekovi protiv bolova nisu tako učinkoviti za žene?

Većina teorija o tome zašto neki lijekovi protiv bolova ne djeluju kod žena uključuju spolne hormone, kaže dr. Kiran Patel, direktor odjela za lijekove protiv bolova u Lenox Hill bolnici Northwell Health u New Yorku, prenosi National Geographic.

Estrogen, kojeg žene proizvode više od muškaraca, usporava pražnjenje želuca, povećava omjer tjelesne masti i smanjuje količinu određenih proteina koji vežu lijekove u krvnoj plazmi – sve to istraživanje pokazuje da utječe na to kako se lijekovi distribuiraju i razgrađuju u tijelu.

Ženski imunološki sustav također je aktivniji u usporedbi s muškim dijelom zbog njihovih spolnih hormona. Kao rezultat toga, žene imaju jače upalne reakcije što bi moglo objasniti zašto češće koriste propisane lijekove protiv bolova i trebaju veće doze koje uzimaju dulje od muškaraca.

Studije su također otkrile razlike povezane sa spolom u odgovoru na opioide, kaže dr. Amy Baxter, bivša liječnica hitne pedijatrije i istraživačica boli koja je osnovala Pain Care Labs.

Neki sugeriraju da žene imaju manje mu-opioidnih receptora, glavnog proteina koji se veže za opioide i regulira bol. To implicira da bi žene mogle “trebati više opioida da dobiju istu korist za svoj novac da preopterete svoju bol”, kaže Baxter.

Ali odluka još uvijek nije u vezi s ovom teorijom jer su dokazi proturječni – neke studije nisu otkrile razliku u dozama za žene koje koriste opioide, a druge su sugerirale da su im potrebne niže doze.

Zašto žene imaju više nuspojava na lijekove protiv bolova?

Budući da su žene kroz povijest bile isključene iz kliničkih ispitivanja, mnogi dostupni lijekovi imaju nepoznate nuspojave i sigurnosne rizike za ovu polovicu populacije.

Studija iz 2020. otkrila je velike spolne razlike u načinu na koji tijelo razgrađuje 86 različitih lijekova, uključujući morfin i prednizon. Žene su ih gotovo sve metabolizirale sporije od muškaraca, što je dovelo do viših koncentracija lijekova u njihovoj krvi i više nuspojava, uključujući mučninu, glavobolje, napadaje i halucinacije.

Nuspojave određenih lijekova ponekad su toliko teške da žene odbijaju uzimati veće doze, kaže dr. Patel, ili potpuno prestanu uzimati lijekove.

U ozbiljnim slučajevima lijekovi su prekinuti kako bi se žene zaštitile od daljnjeg ozljeđivanja. Između 1997. i 2001. Uprava za hranu i lijekove povukla je 10 lijekova na recept s američkog tržišta—od kojih je osam povučeno jer su predstavljali veće zdravstvene rizike za žene, prema izvješću Ureda za odgovornost američke vlade iz 2001.

Posljedice neliječene boli

Žene koje ne mogu dobiti potrebno ublažavanje boli mogu trpjeti doživotne posljedice. Kao prvo, vjerojatnije je da će se njihova ozljeda ili stanje pogoršati, produžujući vrijeme oporavka i povećavajući izglede za razvoj komplikacija od zahvata, kaže dr. Patel. U međuvremenu, svakodnevni zadaci poput posla, pranja rublja ili brige o djeci postaju iznimno teški do nemogući za izvršiti.

Ne pomaže ni to što žene “imaju više odgovornosti o kojima se ne može pregovarati”, kaže Baxter. Na primjer, Gallupova anketa iz 2019. pokazala je da žene u heteroseksualnim vezama češće kuhaju, čiste, peru rublje, suđe, kupuju u trgovini i svakodnevno se brinu o djeci.

“Ako ste muškarac koji pati od boli, puno je lakše (isključiti se) u društvu, ali žensko postojanje znači da nema načina da se isključite… a to bi moglo pridonijeti našoj percepciji boli.”

“I tako je za žene invaliditet veći problem”, dodaje Baxter.

S vremenom se akutna bol može pretvoriti u kroničnu, kaže dr. Patel. Nekim ljudima to može izgledati kao tjeskoba ili depresija; za druge, to bi mogla biti zlouporaba supstanci u posljednjem pokušaju samoliječenja.

Budućnost ublažavanja boli za žene?

Stručnjaci kažu da je potrebno mnogo više rada kako bi se poboljšala transparentnost unutar kliničkih ispitivanja kako bi žene mogle imati sigurne i učinkovite opcije za ublažavanje boli.

Ali došlo je do poboljšanja. Na primjer, istraživači pokušavaju identificirati biomarkere koji bi mogli kvantificirati bol žena i ubrzati razvoj novih tretmana.

U međuvremenu, samozastupanje je ključno za žene koje se bore s boli, kaže Losin.

“Kada komuniciramo s našim medicinskim sustavom, moramo se stvarno zalagati za sebe jer se to ne događa nužno samo od sebe”, kaže ona. “Ne da bi to trebala biti naša odgovornost, ali što više istraživanja možete napraviti unaprijed kako biste aktivnije sudjelovali u svojoj skrbi, to će vam biti bolje.”