Vijest da je prva uspješna transplantacija maternice u Velikoj Britaniji obavljena u bolnici Churchill u Oxfordu dočekana je kao “zora nove ere” u reproduktivnoj medicini.
Primateljica je 34-godišnja žena rođena bez maternice, a donor njezina starija sestra koja već ima svoju djecu. Operaciju je financirao Womb Transplant UK, dobrotvorna organizacija koja prikuplja sredstva za istraživanje transplantacije maternice i nastoji učiniti transplantaciju maternice još jednom opcijom za liječenje neplodnosti “u sljedećih nekoliko godina”, uz postojeće alate kao što su lijekovi, IVF i surogat majčinstvo.
Međutim, iako postupak može imati potencijal za promjenu života nekih žena, postoje etička razmatranja koja treba uzeti u obzir. Transplantacija maternice je zamršen postupak u kojem jedan tim kirurga uklanja maternicu od donora, a drugi tim je presađuje u primatelja.
Obje faze zahvata su ozbiljne operacije koje traju više sati, a pacijenti nakon toga danima ostaju u bolnici. Donor i primatelj prolaze opsežno savjetovanje prije presađivanja kako bi se osigurala psihološka podobnost, a primatelj mora nakon toga uzimati lijekove koji suzbijaju imunološki sustav kako bi spriječio tijelo da odbaci novi organ.
Nakon što primateljica završi s “upotrebom” maternice, ide na daljnju operaciju uklanjanja, tako da se imunosupresivi mogu prekinuti.
Potencijalni korisnici transplantacije maternice su žene koje iz medicinskih razloga ne mogu zatrudnjeti. Izvor:Canva
Od prvih uspješnih transplantacija maternice 2012. godine, oko 100 zahvata dosad je obavljeno diljem svijeta, što je dovelo do rođenja oko 50 beba. Timovi u Švedskoj i SAD-u bili su posebno uspješni u pionirstvu ove tehnike.
Potencijalni korisnici transplantacije maternice su žene koje iz medicinskih razloga ne mogu zatrudnjeti. Otprilike jedna od 5000 žena rođena je bez maternice, a mnogim drugim ženama u reproduktivnoj dobi maternice su uklonjene zbog raka, fibroida, prolapsa ili izrazito obilnih mjesečnica.
Iako žene bez maternice još uvijek mogu biti genetske majke ako su embriji stvoreni korištenjem njihovih jajnih stanica i rođeni surogatima, presađivanje maternice daje im priliku da nose i rađaju vlastitu djecu.
Tvrdi se da je postupak medicinski siguran za davatelja i primatelja, a postoji mnogo podataka iz više od 50 godina presađivanja drugih organa o sigurnosti imunosupresivnih lijekova za nerođenu djecu primatelja.
Pročitaj više:
Transplantacija maternice uključuje ozbiljan kirurški zahvat i značajno vrijeme oporavka, ali to čine i mnoge druge vrste kirurških zahvata koji nisu osmišljeni da spase život, već da poboljšaju njegovu kvalitetu.
Međutim, većina drugih operacija koje ne spašavaju živote ne uključuje živog darivatelja koji se podvrgava visoko invazivnom postupku s dugim razdobljem oporavka. Također postoje neki dokazi da žene koje se podvrgnu histerektomiji, čak i ako to ne izazove menopauzu, mogu doživjeti depresiju kao posljedicu.
Naravno, savjetovanje može pomoći upozoriti potencijalne darivatelje na ove rizike i osigurati da njihov pristanak bude dobro informiran, ali ne može ukloniti rizik, a sam pristanak nije dovoljan da bi postupak bio etičan.
Druga vrsta sigurnosne zabrinutosti mogla bi se pojaviti oko nabave maternica za transplantaciju. Postoje alarmantna izvješća o crnom tržištu organa i ranjivim ljudima kojima se trguje radi njihovih organa, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nakon što transplantacija maternice postane raširenija, slična zabrinutost mogla bi se pojaviti u vezi s maternicom.
Također kako transplantacija maternice postaje sve uobičajenija, žene bi mogle osjetiti suptilan pritisak da doniraju prikladnim članovima obitelji (mnoge transplantacije do danas uključivale su članove obitelji). Možda čak same sebi stvaraju ovaj pritisak.
Postoje alarmantna izvješća o crnom tržištu organa i ranjivim ljudima kojima se trguje radi njihovih organa. Izvor:Canva
Prva transplantacija maternice u Ujedinjenom Kraljevstvu nije javno financirana. Dobrotvorna organizacija pokrila je dio troškova od 25.000 funti, a kirurzi su donirali svoje vrijeme.
Međutim, kako postupak postaje sve popularniji, mogli bi se pojaviti zahtjevi da se nudi u NHS-u, uključujući (kada je tehnika dovoljno razvijena) za pacijentice trans žene, a to će nedvojbeno biti kontroverzno.
Mnogo je vremena, stručnosti, troškova i rizika uključeno u davanje nove maternice ženi. Jesmo li u opasnosti od idealiziranja biološkog iskustva? Ljudi čija tijela ne mogu stvoriti fetus mogu iskusiti roditeljstvo na druge načine.
Moramo paziti da ulažući tako velike napore kako bismo omogućili gestacijsko roditeljstvo, ne stvaramo hijerarhiju u kojoj se ono smatra zlatnim standardom, a obezvrjeđuje se “puko” genetsko i socijalno roditeljstvo, piše ScienceAlert.
Također bismo trebali paziti da ne potičemo pretjerano idealizirana očekivanja o trudnoći i porodu, što može biti daleko od ispunjavajućeg iskustva kojem se očito nadaju transplantirani pacijenti.
Trudnoća može biti tjeskobno, neugodno iskustvo, a za neke je žene traumatično, tragično ili praćeno postporođajnom depresijom. Očekivanje da će to nužno poboljšati život je nerealno.
