Razlozi zašto djeci do treće godine ne treba davati mobitele i tablete

Ekrani su jedno od najvećih izazova današnjeg djetinjstva. Kod djece rane i predškolske dobi mogu uzrokovati tzv. ekranizam, novi termin koji predstavlja ovisnost djece o ekranima.

Zasloni koji odvlače pozornost postali su svakodnevica, s obzirom da većina kućanstava ima neki ekranizirani elektronički uređaj – televizor, računalo, mobitel, tablet…

Unatrag nekoliko godina Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i udruga Hrabri telefon provele su prvo nacionalno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima, a pokazalo je da djeca počinju koristiti elektroničke uređaje u vrlo ranoj dobi, piše Hina.

S prvim rođendanom uz male ekrane vrijeme provodi 40 posto djece, s dvije godine taj se broj penje na 79 posto, a s četiri godine elektroničke uređaje koriste gotovo svi (97 posto). Većini djece prvi je uređaj bio TV, a slijede ga mobitel i tablet.

 

Predškolska djeca pred ekranima dva do tri sata dnevno

Navedeni podaci ne govore samo o izloženosti djece tehnologiji, već i o nedovoljnom zajedničkom vremenu roditelja i djece. To vrijeme iznosi svega četiri-pet sati dnevno, a djeca rane i predškolske dobi provode pred ekranima dva do tri sata.

Također, svaki treći roditelj nezadovoljan je kvalitetom vremena provedenim s djetetom koje je narušeno poslom koji nosi kući.

Nije rijetkost vidjeti da već dijete u kolicima drži pametni telefon, a to izravno utječe na razvoj govora. Naime, djetetov mozak najintenzivnije se i najbrže razvija do treće godine, a govor se uči tako što dijete gleda i sluša.

No ekran ne daje odgovor, s njime nema komunikacije i dijete šuti. S vremenom se dijete sve više povlači u sebe, ne komunicira čak ni s vršnjacima. Stoga stručnjaci preporučuju da djetetu do treće godine života ne bi trebalo davati mobitele.

No, realnost je upravo suprotna. Novija istraživanja ukazuju da je u prosjeku dijete prvi put izloženo digitalnim uređajima s četiri mjeseca. Tablet ili mobitel zna koristiti 90 posto djece s dvije godine.

U Hrvatskoj predškolska djeca u prosjeku provedu dva do četiri sata pred ekranom, a čak 50 posto roditelja ne shvaća koliko je to štetno za djetetov razvoj.

Ekranizam utječe na emocionalni razvoj, komunikaciju, pažnju, a u ranijoj dobi i na razvoj govora jer se te sposobnosti razvijaju kroz istraživanje, igru i interakciju.

Što se događa s mozgom?

Zbog dugotrajnog izlaganja ekranima ometa se spoznajni i socio-emocionalni razvoj što utječe na cjeloviti razvoj djeteta. Do pete godine razvija se 90 posto mozga, a ostatak se formira do 25. godine života.

Dječji mozak prima informacije i razvija se putem podražaja iz okoline. U doticaju s podražajima, u mozgu se grade veze između živčanih stanica koje poslije pomažu boljoj komunikaciji različitih dijelova mozga, lakšem učenju i usvajanju novih informacija.

U prvim godinama života tek se počinju razvijati bebina osjetila i dijelovi mozga, zaduženi za razumijevanje. Gledanje u ekrane za tako malu djecu predstavlja samo niz slika bez smisla koje ne mogu povezati u cjelinu. Ekrani su im privlačni zbog šarenila, boja i brze izmjene slika koja im održava pažnju.

Naviknuti na takve brze izmjene sadržaja, djeca teško usmjeravaju pozornost na igračke i slikovnice, one im postaju dosadne i spore te brzo gube koncentraciju.
Dijete ne dobiva povratne informacije, ne razvija vlastiti sustav komunikacije kao u interakciji s drugom osobom, ne uči se suradnji, iskazivanju emocija i empatiji.

Posljedice ekranizma:

• Nemogućnost fokusiranja na jednu aktivnost – kratka pažnja.
• Usporavanje govorno-jezičnog razvoja.
• Usporavanje razvoja kognitivnih funkcija mozga – mišljenje i pamćenje.
• Narušavanje kvalitete sna jer se ometa lučenje “hormona spavanja” – melatonina i istovremeno izazivanje frustracija kod djeteta.
• Dugotrajno gledanje uz sjedenje – pretpostavka za nastanak pretilosti.
• Poremećaj hranjenja – ekrani kao fokus za vrijeme hranjenja.
• Agresivno ponašanje kod djece.