Podaci pokazuju kako većina žena doživi ovo neugodno stanje u nekom trenutku svog života. Evo kako liječnici i znanstvenici objašnjavaju vaginitis.
Vaginitis se odnosi na upalu vagine, objašnjava dr. Karyn Eilber, profesorica urologije i izvanredna profesorica opstetricije (porodništva) i ginekologije.
Ova vaginalna upala može biti posljedica infekcije, iritacije ili čak nedostatka estrogena. Nakon puberteta, infektivni vaginitis čini 90 posto slučajeva.
Bakterijska vaginoza, najčešći tip vaginitisa, čini do 50% slučajeva. Nakon toga, gljivične infekcije čine oko 20% do 25% slučajeva vaginitisa, a 15% do 20% uzrokovano trihomonijazom, uobičajenom (i često lako izlječivom) spolno prenosivom infekcijom.
Rjeđe, vaginitis također može biti uzrokovan gonorejom, klamidijom, mikoplazmom, herpesom, kampilobakterom, nekim parazitima i lošom higijenom. Iritacija od tampona također može uzrokovati vaginitis kod nekih žena, navodi Medical News Today.
Osim fizičke nelagode, postoje umjereni do teški emocionalni učinci povezani s vaginitisom, uključujući neugodu, sram i frustraciju, unatoč činjenici kako, prema istraživanja, većina žena doživi vaginitis u nekom trenutku svog života.
Postoje umjereni do teški emocionalni učinci povezani s vaginitisom, uključujući neugodu, sram i frustraciju. Izvor: Pexels
Kako nastaje vaginitis?
Uzrok vaginitisa ovisi o vrsti. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kaže kako istraživači obično ne znaju točno što uzrokuje bakterijsku vaginozu, ali radi se o neravnoteži između “dobrih” i “loših” bakterija u vagini, što može biti zbog ispiranja, nekorištenja kondoma ili zbog novih ili više spolnih partnera. Isto tako može biti uzrokovano problemima s prehranom ili smanjenim imunitetom.
“Gljivični [infekcijski] vaginitis često se javlja nakon što žena uzima antibiotike za infekciju mokraćnog mjehura”, dodaje dr. Eilber. Trihomonijazu uzrokuje parazit koji se prenosi spolnim odnosom.
Neki ljudi također mogu doživjeti ono što se naziva “kemijska vaginoza”. Ovaj neinfektivni tip vaginalne upale može nastati zbog korištenja vaginalnih lubrikanata ili ovlaživača koji iritiraju kožu.
Osim toga, nedostatak estrogena, najčešće zbog menopauze, može uzrokovati vaginalnu upalu, koja se naziva genitourinarni sindrom menopauze (atrofični vaginitis).
Žene s dijabetesom posebno su sklone vaginitisu.
Pročitaj više:
Vaginitis ne uzrokuje uvijek simptome. Ponekad vaginitis može uzrokovati da se žena “samo osjeća ‘svjesnijom’ svoje vagine”, kaže dr. Eilber.
Bez obzira na vrstu vaginitisa, simptomi mogu varirati od ove “svjesnosti” do svrbeža i iritacije, boli (tijekom seksa ili mokrenja), pa čak i krvarenja, dodaje ona. Neke žene također dožive promjenu boje, mirisa, konzistencije ili količine vaginalnog iscjetka, navodi The Healthy.
Ipak, CDC kaže kako većina žena s bakterijskom vaginozom nema simptome, a 70% slučajeva trihomonijaze bude asimptomatsko.
Tretmani bi trebali pružiti olakšanje unutar nekoliko dana. Izvor: Canva
Liječenje vaginitisa
“Ovisno o težini, određene vrste vaginitisa mogu se riješiti same od sebe“, kaže dr. Eilber. Ali ako se nosite s neugodnim simptomima, tretmani kao što su antibiotici za bakterijsku vaginozu ili trihomonijazu i lijekovi protiv gljivica za gljivičnu infekciju, trebali bi pružiti olakšanje unutar nekoliko dana.
Ako imate genitourinarni sindrom menopauze (vaginitis zbog niskog estrogena), može proći i do osam tjedana do poboljšanja.
Neliječeni vaginitis obično ne predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik. “Općenito, vaginalne infekcije ostaju ograničene na vaginu, pa nema općeg zdravstvenog rizika”, kaže dr. Eilber. “Ali na ženinu kvalitetu života i seksualno zdravlje mogu utjecati njezini simptomi.”
Ako vaginitis ne nestane sam od sebe i ne tražite liječenje, postoje neki poznati zdravstveni rizici. Bakterijska vaginoza može povećati rizik od zaraze spolno prenosivom infekcijom, razvoja upalne bolesti zdjelice ili komplikacija tijekom trudnoće.
Također, teška (neliječena) gljivična infekcija može se proširi na druge dijelove vašeg tijela, poput krvi, srca ili mozga. Neliječena trihomonijaza rijetko uzrokuje dugotrajne probleme, ali također povećava rizik od zaraze drugim spolno prenosivim bolestima i može se prenijeti na druge putem spolnog odnosa.
Završetak terapije antibioticima obično će ukloniti sve infekcije i ublažiti povezanu upalu. Izostanak seksa i izbjegavanje vaginalnih proizvoda koji sadrže potencijalne iritanse nekoliko dana nakon dijagnoze također može ubrzati oporavak.
