Krpelji prenose i do 20 različitih bolesti; Znate li kako ga sigurno ukloniti?

S dolaskom toplijih dana počinje i sezona krpelja – sitnih parazita koji se hrane krvlju ljudi i životinja, a iako njihov ugriz najčešće prolazi neprimjetno i bezbolno, posljedice mogu biti ozbiljne.

Stručnjaci upozoravaju da su krpelji među najvažnijim prijenosnicima zaraznih bolesti jer mogu prenositi velik broj mikroorganizama – virusa, bakterija i parazita.

U javnosti se s krpeljima najčešće povezuje lajmska bolest, no ona predstavlja tek dio šire slike. Procjenjuje se da mogu prenijeti i do dvadesetak različitih bolesti, među kojima su krpeljni meningoencefalitis, anaplazmoza, erlihioza, rikecioze, babezioza i tularemija. Riječ je o bolestima koje često prolaze neprepoznato jer su simptomi nespecifični – povišena temperatura, umor, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima – pa se lako zamjenjuju s drugim stanjima.

 

Upravo zbog toga dio infekcija ostaje nedijagnosticiran ili se prepozna tek u kasnijoj fazi. Kod lajmske bolesti prvi i najčešći znak je karakteristično crvenilo na mjestu ugriza, često u obliku mete, koje se može pojaviti nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon ugriza, piše Hina. Ako se bolest ne prepozna na vrijeme, može zahvatiti zglobove, živčani sustav i srce.

Pažljivo ukloniti krpelja

Stručnjaci upozoravaju i na jednu čestu pogrešku – gnječenje krpelja prilikom uklanjanja. Takav postupak može biti opasan jer se pritiskom sadržaj iz tijela krpelja može istisnuti u ranu, čime se povećava rizik prijenosa uzročnika bolesti. Zbog toga se krpelj treba ukloniti pažljivo, bez stiskanja, hvatajući ga pincetom što bliže koži i lagano izvlačeći prema gore.

Važno je naglasiti da nisu svi krpelji zaraženi niti svaki ugriz dovodi do bolesti. Čak i kada je krpelj nositelj uzročnika, ne mora nužno doći do prijenosa. Jedan od ključnih čimbenika je vrijeme – što je krpelj dulje pričvršćen za kožu, veći je rizik infekcije. Smatra se da je rizik minimalan ako se krpelj ukloni unutar prvih 24 sata.

Krpelji su sastavni dio prirodnih ekosustava i najčešće obitavaju u vlažnim i sjenovitim područjima – šumama, livadama, uz rijeke, ali i u urbanim sredinama poput parkova i vrtova. Ne ”napadaju“ aktivno poput komaraca, već čekaju na travi ili granama da se domaćin približi, nakon čega se prihvaćaju za kožu.

U Hrvatskoj se povećani rizik od ugriza bilježi u sjeverozapadnim dijelovima zemlje, uključujući područje Zagreba, Zagorje i Međimurje, kao i u Gorskom kotaru, Lici i dijelovima Slavonije. Ta su područja poznata i kao prirodna žarišta bolesti koje prenose krpelji, osobito krpeljnog meningoencefalitisa.

Crvenilo na koži koje se širi

Sezona krpelja traje od proljeća do jeseni, s vrhuncem aktivnosti u proljetnim mjesecima. Njihova aktivnost ovisi o temperaturi i vlažnosti zraka, a bude se već kada temperature prijeđu pet do sedam stupnjeva Celzija. Tijekom vrlo toplih i suhih razdoblja nešto su manje aktivni, no zbog klimatskih promjena sezona njihove aktivnosti sve se više produljuje pa ih se može susresti i tijekom blagih zimskih dana.

Lajmska bolest je infekcija koju uzrokuje bakterija, a na ljude se prenosi ugrizom zaraženog krpelja. Prvi je put prepoznata 1970-ih godina u SAD-u, kada je u jednom gradu primijećen neuobičajeno velik broj djece s problemima nalik artritisu. Istraživanjem je otkriveno da su svi bili izloženi ugrizima krpelja i da se prije bolesti često javljao karakterističan osip na koži.

Može zahvatiti različite dijelove tijela – kožu, zglobove, živčani sustav i srce. U početku se najčešće pojavljuje kao crvenilo na mjestu ugriza, koje se postupno širi. Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, bakterija se može proširiti organizmom i uzrokovati ozbiljnije tegobe, poput bolova u zglobovima, neuroloških simptoma ili srčanih problema.

Iako nije svaki ugriz krpelja opasan, važno je na vrijeme prepoznati simptome i reagirati, jer se bolest u ranoj fazi uspješno liječi antibioticima.

Uz lajmsku bolest, u Hrvatskoj je posebno važan krpeljni meningoencefalitis –virusna bolest koja zahvaća središnji živčani sustav i može imati ozbiljne posljedice. Za razliku od lajmske bolesti, protiv ove infekcije postoji učinkovito cjepivo. Preporučuje se osobama koje često borave u prirodi, poput planinara, šumara i lovaca, ali i svima koji žive ili borave u područjima povećanog rizika.

Cijepljenje se provodi u nekoliko doza, a zaštita se održava docjepljivanjem svakih nekoliko godina. Cjepivo je dostupno u zavodima za javno zdravstvo i drugim zdravstvenim ustanovama, ali se u pravilu plaća jer nije dio obveznog programa cijepljenja.