Kako starimo, naše se kretanje prirodno počinje usporavati bez obzira hodamo li po kvartu ili samo posežemo za daljinskim upravljačem, što predstavlja jednu od neizbježnih stvarnosti starenja. Neka potencijalna objašnjenja mogu uključivati sporiji metabolizam, gubitak mišićne mase i smanjenje aktivnosti tijekom vremena.
Nova istraživanja tima sa Sveučilišta Colorado Boulder sugeriraju kako se starije odrasle osobe mogu kretati sporije djelomično zato što ih to košta više energije nego mlađe odrasle osobe.
Znanstvenici vjeruju kako bi ova otkrića, nedavno objavljena u časopisu The Journal of Neuroscience, mogla dovesti do novih dijagnostičkih alata za bolesti kao što su Parkinsonova bolest i multipla skleroza, pa čak i depresija i shizofrenija.
S godinama, naše mišićne stanice mogu postati manje učinkovite u pretvaranju energije u pokret. Izvor: Unsplash
Starije osobe usporavaju svoje pokrete kako bi sačuvale energiju
Za ovu studiju znanstvenici su promatrali 84 zdrava sudionika, uključujući mlađe odrasle osobe u dobi od 18 do 35 godina i starije osobe u dobi od 66 do 87 godina.
Tijekom studije, sudionici su zamoljeni da dosegnu metu na ekranu držeći robotsku ruku, sličnu kompjuterskom mišu, u desnoj ruci.
Analizom obrazaca kako su sudionici istraživanja izvodili svoje dosege, znanstvenici su otkrili kako su starije odrasle osobe modificirale svoje pokrete u određenim trenucima kako bi pomogle u očuvanju svoje ograničenije količine energije, u usporedbi s mlađim odraslim osobama.
“S godinama, naše mišićne stanice mogu postati manje učinkovite u pretvaranju energije u mišićnu silu i naposljetku u pokret”, kaže dr. Alaa A. Ahmed, autorica studije.
“Također postajemo manje učinkoviti u našim strategijama kretanja, vjerojatno kako bismo kompenzirali manju snagu. Dakle, angažiramo više mišića, što košta više energije, za obavljanje istih zadataka.”
“Svi mi, bili mladi ili stari, urođeno smo potaknuti izvući najviše nagrade iz svog okruženja, a istovremeno smanjiti količinu napora da to učinimo”, kaže Erik Summerside, jedan od autora nove studije.
Proizvodimo manje dopamina kako starimo. Izvor: Pexels
Funkcionira li moždani krug nagrađivanja još uvijek kod starijih osoba?
Starenje također može promijeniti sklop nagrađivanja u ljudskom mozgu. Ahmed i njezin tim željeli su vidjeti kako starenje može utjecati na “krug nagrađivanja” u mozgu, budući da tijelo proizvodi manje dopamina kako starimo, moždane kemikalije odgovorne za osjećaj zadovoljstva nakon dobro obavljenog posla. Ako tu nagradu ne osjećate tako snažno postoji manja vjerojatnost da ćete se pomaknuti da ju dobijete.
Sudionici su zamoljeni da koriste robotsku ruku za upravljanje kursorom na zaslonu računala kako bi dosegli određenu metu. Ako su pogodili metu, sudionici su bili nagrađeni zvukom “bing”. Istraživači su otkrili da su svi brže stigli do mete kada su znali da će čuti “bing”.
Međutim, znanstvenici kažu kako su to postigli na drugačiji način. Mlađe odrasle osobe samo su brže pomicale ruke dok su starije odrasle osobe poboljšale svoje vrijeme reakcije.
“Čini se da mozak može detektirati vrlo male promjene u količini energije koju tijelo koristi i prilagođava naše pokrete u skladu s tim”, kaže Robert Courter, jedan od autora studije.
“Činjenica da su starije odrasle osobe i dalje reagirale na nagradu brže inicirajući svoje pokrete govori nam kako se sklop nagrađivanja očuvao s godinama, barem u našem uzorku starijih odraslih osoba. Međutim, postoje dokazi iz drugih studija da se osjetljivost na nagrađivanje smanjuje s godinama. Rezultati nam govore da, iako su starije odrasle osobe još uvijek bile jednako osjetljive na nagradu kao mlađe odrasle osobe, bile su mnogo osjetljivije na troškove uloženog truda nego mlađe odrasle osobe, pa se čini kako dob ima jači učinak na osjetljivost na trud nego osjetljivost na nagradu”, kaže Ahmed.
Eksperiment ne može u potpunosti isključiti moždane centre za nagrađivanje kao krivca zašto usporavamo kada starimo. Ali ako znanstvenici mogu otkriti gdje i kako te promjene nastaju, mogli bi razviti tretmane za smanjenje danka starenja i bolesti.
Usporavanje kretanja ne događa se samo s godinama, već može biti i simptom niza neuroloških poremećaja. Izvor: Pexels
Potencijal za novu dijagnostiku
Istraživači vjeruju kako njihova otkrića mogu pomoći u stvaranju novih dijagnostičkih alata za poremećaje povezane s kretanjem, navodi Medical News Today.
“Usporavanje kretanja kako starimo može značajno utjecati na kvalitetu našeg života”, objašnjava Ahmed. “Može ograničiti ne samo fizičke već i društvene aktivnosti. Treba razumjeti temeljne uzroke i utvrditi postoje li potencijalne intervencije koje mogu pomoći usporiti ili eliminirati pad.”
“Osim toga, usporavanje kretanja ne događa se samo s godinama, već može biti i simptom niza neuroloških poremećaja”, dodaje.
“Zašto poremećaji, poput depresije, koji su povezani sa sustavom nagrađivanja u mozgu, također dovode do općeg usporavanja kretanja? Meni to sugerira kako nam brzina kretanja govori puno više od pukih moždanih sklopova i mišića povezanih s kretanjem.”
“Bolje razumijevanje zašto se kretanje usporava kod ovih različitih poremećaja može pružiti više informacija o temeljnim uzrocima, što može pomoći u identificiranju boljih intervencija. Korištenje kretanja kao biomarkera ima prednost zbog lake dostupnosti i neinvazivnih mjerenja. Dakle, praćenje pokreta može u nekom trenutku pružiti vrijedan biomarker neurološkog zdravlja”, kaže Ahmed.
Pročitajte više:
Nakon pregleda ove studije, neurolog Clifford Segil se slaže s poticanjem na tjelovježbu kako starimo, i ako trebamo više energije nego mlađe osobe za postizanje iste aktivnosti.
“Ako ga ne koristite, izgubit ćete ga!”, izreka koju koristi Segil prilikom liječenja pacijenata. “Slažem se kako poticanje starijih pacijenata na kretanje ima višestruke zdravstvene prednosti, slažem se s autorima ovog rada.”
“Želio bih vidjeti popratni EEG (elektroencefalogram) na ovim sudionicima istraživanja kako bih utvrdio usporava li se ili povećava njihova aktivnost mozga tijekom ovih aktivnosti kako bi potkrijepio autorove tvrdnje”, dodaje.
“Mislim da bi više istraživanja o tome kako se stariji mozak prilagođava izazovima starenja i kretanja bilo fascinantno čitati i pomoglo bi mojim starijim pacijentima.”
“Ova studija o tome zašto se starije odrasle osobe kreću sporije nudi intrigantnu hipotezu koja povezuje sporije pokrete s očuvanjem energije i obradom nagrada”, kaže Ryan Glatt, trener za zdravlje mozga.
“Međutim, konceptualni skok od promatranog ponašanja do temeljnih neuralnih mehanizama zahtijeva oprezno tumačenje. Bez izravnih neuroloških dokaza koji povezuju obrasce kretanja s promjenama moždanih funkcija uslijed starenja, zaključci ostaju spekulativni.”
“Kako bi se ojačali nalazi, buduća bi istraživanja trebala ciljati na izravno povezivanje podataka o ponašanju s neurofiziološkim dokazima. Korištenje šireg metodološkog pristupa, uključujući longitudinalne studije i različite uzorke stanovništva, moglo bi pomoći u određivanju koliko se ovi predloženi mehanizmi univerzalno primjenjuju na različite putanje starenja. Osim toga, repliciranje studije s većom veličinom uzorka i različitim uvjetima bilo bi ključno za provjeru robusnosti i mogućnosti generalizacije početnog rezultata”, pojašnjava Glatt.
