B vitamini, homocistein i Parkinsonova bolest: tihi biokemijski putevi koji odlučuju o zdravlju mozga

Parkinsonova bolest, druga najčešća neurodegenerativna bolest nakon Alzheimerove, ne pojavljuje se naglo. Ona se razvija godinama, polako i tiho, dok duboko u mozgu – u području zvanom substantia nigra – postupno nestaju stanice koje proizvode dopamin.

Tek kada se izgubi gotovo 70% tih stanica, javljaju se prvi vidljivi simptomi: usporenost, tremor, ukočenost, promjene u hodu i ravnoteži.

Iza tog procesa stoje brojni čimbenici – genetika, okolišni toksini, pesticidi, teški metali, ozljede glave, pa čak i prehrambene navike poput visokog unosa mlijeka i mliječnih proizvoda. No jedan biokemijski element iznova se ističe kao preokidač rizika: homocistein.

Homocistein – mali marker s velikim posljedicama

Homocistein je prirodni međuprodukt metabolizma, ali njegova razina mora biti pažljivo regulirana. Kada se u tijelu počne nakupljati, on postaje izrazito toksičan.

Povećava oksidativni stres, slabi krvne žile mozga, oštećuje endotel, narušava mitohondrije i potiče neuroinflamaciju – čitava kombinacija iznimno opasna za dopaminergičke neurone.

Zato visoke razine homocisteina nisu samo laboratorijski nalaz; one predstavljaju jedan od najvažnijih čimbenika rizika za neurodegenerativne bolesti, osobito Parkinsonovu.

Istraživanja pokazuju da razine homocisteina iznad 20 µmol/L gotovo devet puta povećavaju rizik od Parkinsonove bolesti. Zašto homocistein raste? Najčešći razlog nije bolest nego – nedostatak B vitamina.

Kada metabolizam metilacije zakaže: uloga vitamina B2, B6, B12 i folne kiseline

Metabolizam homocisteina ovisi o nizu vitamina i minerala koji djeluju kao kofaktori. Najvažniji među njima su vitamini B2, B6, B12 i folna kiselina, te betain, kolin i cink. Ako nedostaje ijedan od tih elemenata, homocistein se ne može ponovno pretvoriti u metionin.

Tada počinje rasti – i polako, gotovo neprimjetno, oštećuje stanice mozga. Vitamin B6 ima posebnu težinu: čak i kada je homocistein u granicama, nedostatak vitamina B6 sam po sebi povećava rizik od Parkinsonove bolesti. Istovremeno, osobe koje u prehrani imaju dovoljno B6 imaju manji rizik.

Vitamin B12 i metilirana folna kiselina (MTHF) nužni su za ključni korak u kojem se homocistein vraća u svoj neškodljivi oblik. Kada nedostaje B12, ciklus se “zaglavljuje” – nastaje stanje poznato kao metil trap.

Homocistein tada ostaje zarobljen u svom toksičnom obliku. Uz sve to, kombinacija visokog homocisteina i visokog željeza iznimno povećava ranjivost dopaminergičkih neurona.

Genetika metilacije: MTHFR, MTR i skriveni rizici

Kod mnogih osoba povišeni homocistein posljedica je genetskih varijanti u enzimima koji sudjeluju u metilacijskim ciklusima. Najčešće su mutacije MTHFR C677T i MTHFR A1298C, dok se kod nekih nalazi i mutacija MTR A2756G. Takve mutacije smanjuju sposobnost tijela da pravilno reciklira homocistein, što može povećati rizik za neurodegeneraciju čak i uz razmjerno dobru prehranu.

L-dopa: terapija koja pomaže, ali može i povisiti homocistein

L-dopa je temeljna terapija Parkinsonove bolesti. Međutim, kroz svoj metabolizam koristi metilne skupine – što može povisiti homocistein i sniziti razinu vitamina B6. Kod osoba s niskim razinama folne kiseline, ovaj učinak je još izraženiji. Zbog toga se danas zna da je dio dugoročnih nuspojava L-dope – uključujući promjene raspoloženja i poremećaje ponašanja – vjerojatno povezan upravo s povišenim homocisteinom. COMT inhibitori poput entakapona mogu smanjiti ovaj učinak.

Što visoki homocistein radi mozgu?

Kada se homocistein podigne, on pokreće čitav niz procesa koji ubrzavaju neurodegeneraciju:

• pojačava oksidativni stres i neuroinflamaciju
• ubrzava smrt dopaminergičkih stanica u substantia nigra
• slabi krvno-moždanu barijeru
• povećava ekscitotoksičnost
• oštećuje mitohondrije i smanjuje antioksidativnu zaštitu (glutation, SOD)
• povećava upalu u crijevima
• narušava mikronutritivnu opskrbu mozga

Zbog toga visoki homocistein ne samo da povećava rizik od Parkinsonove bolesti nego i slabi odgovor na terapiju, ubrzava kognitivni pad i povećava rizik od demencije.

Šira slika rizika: vitamini, minerali, crijeva i prehrana

Uz B vitamine, još nekoliko elemenata ima ključnu ulogu:

• B1 (tiamin) – njegov nedostatak povećava rizik bez obzira na homocistein
• crijevna mikrobiota – lošija flora smanjuje sintezu B vitamina, što može ubrzati neurodegeneraciju
• vitamini A, C, E i beta-karoten – antioksidativna zaštita dopaminergičkih neurona
• cink i magnezij – stabiliziraju enzime i smanjuju upalu
• vitamin D – niži kod osoba s Parkinsonovom bolešću
• previše željeza – povećava oksidativni stres, osobito bez vitamina C
• ugljikohidrati – njihov višak povećava rizik zbog utjecaja na inzulin i upalu
• alkohol – pojačava propusnost crijeva i oksidativni stres

Zanimljivo, visoke razine urata štite mozak od oksidativnog stresa, pa kombinacija niskog urata i visokog homocisteina povećava rizik od motoričkih poremećaja.

Što možemo učiniti? 

Ako postoji osobna ili obiteljska povijest kardiovaskularnih bolesti, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, migrene ili cerebrovaskularnih problema, mudro je provjeriti razine homocisteina, B12 i folne kiseline. Kod osoba koje uzimaju L-dopu, takav pregled je posebno važan.

Kada su razine homocisteina povišene, a razine B12 ili folata niske, najkorisniji se pokazuje upravo oblik koji tijelo najlakše koristi – metil B12 i metil-folat. Suplementi koji podržavaju metilaciju (B2, B6, B12, folat, kolin i betain) ne samo da snižavaju homocistein nego i smanjuju rizik od depresije i demencije.

Prehrana bogata prirodnim izvorima B12 i folata, uz biljnu hranu bogatu vlaknima i polifenolima, njeguje crijevnu mikrobiotu, a samim time i metabolizam B vitamina. NAC (N-acetil cistein) dodatno pomaže smanjenjem oksidativnog stresa i podrškom glutationu.

Riba je korisna zbog omega-3 masnih kiselina, dok prekomjerna konzumacija mesa može povećati opterećenje metabolizma. Mlijeko i mliječni proizvodi – osobito kravlji – preporučuje se izbjegavati, jer su u istraživanjima pokazali povezanost s većim rizikom od bolesti.

Za Qliniqa.hr: mag.nutr. Merdijana Dugonjić, dipl.ing.